OTOČAC - Folklorno društvo Otočac ove godine slavi 20 godina rada i postojanja. Velika je to obljetnica osobito kada se radi o udrugama, folklornim društvima, klubovima ili drugima oblicima organizacije na dragovoljnoj osnovi. Iako tako ne izgleda, ali dugi je to vijek, osobito za udruge, osobito za članove društva, jedni odlaze, drugi dolaze, sve se mijenja, dinamično je, a opet sve treba izgledati kao da se malo toga mijenja, kao da je sve konstanta. To nije nimalo lako postići, osobito ako se radi o udrugama koje su bogate članstvom, čim više njih, time teži rad, već samo zbog brojnosti. E pa kada se uzme da Folklorno društvo Otočac broji više od 70 članova, to je za voditeljicu društva i te kako veliki napor i obveza jer jedne folklorno opismenjavaš, druge odgajaš, treće usavršavaš, sve po dobi i razini dosegnutih vještina.
Folklorno društvo Otočac je sinoć u velikoj dvorani Gackoga pučkog otvorenog učilišta organiziralo folklornu večer i tako počastilo brojne posjetitelje svojim nastupom (dvorana je bila dupkom puna, tražila se i stolica više). Naravno da je sve započelo pozdravnim besjedama, tu ulogu preuzela je voditeljica Verica Dasović, ukratko prozborivši koju riječ o ovom društvu, njihovu radu i rezultatima. Nakon toga su nastupili gosti, članovi Folklornog ansambla Šiljakovina iz Velike Gorice, društvo koje je dvije godine starije od Folklornog društva Otočac. U svomu prvomu nastupu prikazali su publici pjesme i plesove s područja Vukomeričkih gorica, koje, ruku na srce, otočka publika nije imala prilike čuti ni vidjeti (čast iznimkama). Nastup im je bio posve profesionalan i dojmljiv.
A nakon toga su nastupili slavljenici. Sve je počelo scenskim prikazom dviju „starica“ Mice i Kate, u izvedbi Dijane Nikšić i Verice Dasović. Njihov nastup, to se ne bi moglo nazvati igrokazom, već specifičnom konferansom kojom su njih dvije govoreći gackim čakavskim dijalektom vodile društvo iz scene u scenu. A tema je bila vezana za pirovanje, odnosno svadbene običaje u Gackoj. Sve je počelo „ugljedima“, pa „drpanjen“, da bi prešlo u fazu „prošnje“ i na kraju samog pira ili svadbe. Program nije zamišljen pretenciozno, bio je posve primjeren slavljeničkom okruženju, posve ležeran, ali se mogla dobro uočiti postignuta razina u društvu, od pjevača (tko pjeva), plesača (tko pleše) do scenskih izričaja (tko ima glumačkih sposobnosti). Sve to je dalo zaokruženu cjelinu ovom društvu. Svakako se ne smiju preskočiti ni svirači, dapače.
Publika je mogla vidjeti brojnost Folklornog društva Otočac, zamjetno je da je bilo kudikamo više mladih (od onih najmlađih) nego starijih. Svakako da je takav sastav izazovan, treba mlađima i mladima prenijeti sve bogatstvo gačanske tradicije i uzdići je na poželjnu razinu. U tome svakako pomažu stariji članovi i čini se da je ovakva dobna šarolikost i te kako poželjna.
U završnom dijelu priredbe još jednom je nastupio Folklorni ansambl Šiljakovina, izvevši mnogo dinamičnije plesove, naravno posve specifične. Publika ih je nagradila velikim pljeskom. Potom je izaslanica Hrvatskog sabora kulture prof. Nada Avsec prozborila koju riječ o samom društvu, ukratko evocirajući vrijeme od početka rada pa do suvremenosti, navevši da je s društvom od osnutka počela raditi Dragica Rogić i vodila ga kroz 15 godina, da bi ga potom preuzela Verica Dasović. Pritom je izaslanica uručila voditeljici Dasović srebrnu diplomu za dvadeset godina neprekinuta rada, diplomu Hrvatskog sabora kulture. Kada je Dasović primila povelju i uzdigla je u vis, publika je frenetičnim pljeskom pokazala što misli o aktivnosti društva, a vjerojatno i o samoj voditeljici. Šteta je da kao voditelj Folklorne sekcije pri Narodnom sveučilištu Otočac iz 1996. g. nije spomenut Mojmir Golemac iz Ansamla Lado, odnosno Silvana Kostelac koja je neko vrijeme vodila sekciju.
Istine radi treba kazati (ovo naravno ne na pozornici, u vrijeme slavlja, ne priliči) da se Folklorno društvo Otočac gotovo raspalo 2013. g., kada ga je preuzela Verica Dasović. Bila je to tolika kriza da je malotko vjerovao u njegov daljnji rad. Stvari su bile dovedene dotle (zbog nekih razloga koje ovdje nije vrijedno navesti) da su se članovi masovno osipali, neki su i poticani da napuste društvo, sve kako bi se pokazalo i dokazalo da su personalni razlozi moćno oružje u opstanku ili nestanku. Ali kako se Svijet okreće ma koliko se tko osjećao važnim i nezamjenjivim, taj scenarij se nije oživotvorio, društvo je opstalo i s mnogo muke je nastavilo dalje raditi. Trebalo je neko vrijeme voditeljici Dasović da privuče mlađe naraštaje, da s njima radi i da postigne rezultate. Struka ju je u tome ohrabrivala, svjesna toga loma u društvu, a krajnji rezultat je sadašnje članstvo, nikada brojnije. Na ovomu treba čestitati, i voditeljici i društvu te im pružiti svaku podršku jer svojim radom ne samo da spašavaju gačansku tradiciju, već su izvrsni promotori Otočca i okolice na svim nastupima u zemlji i inozemstvu.
M. K.
Foto: M.K. i FKO
PRINT