OTOČAC – To nije nimalo fer, da sam čovjek rekao bih da je čak i nehumano, a kako sam mačak, onda bih morao kazati da je – nemačkovito. Jer, jutros stislo, hladno jutro. Hvale se moje gazde i drugi moji ljudski susjedi da su na nekakve svoje aparate nabrojili da je bilo ne samo -10 nekih stupnjeva, hvale se oni na nekakvim fejzbucima da je čak bilo i ledenije, ma tko će ih znati. Znaju oni pretjerivati, znaju.
Zašto je ovo jutros bilo krajnje nemačkovito? Pa zato što mi je gazda dao nogu u pantalone i izbacio me van na ovu studen. Ni krivoga ni dužnoga. Onako snenoga još, nisam se ni snašao, a već sam bio na okrutnoj hladnoći. A nikomu nisam smetao, ni mrnjauknuo još nisam, ima još podosta do veljače. Ni nikakvu škodu pod kaučom napravio nisam. I zašto sam onda izbačen nemilosrdno pred kućna vrata na blistavi i kao led ledeni kamen?
Savjetuju mene moji prijatelji i prijateljice, mačke i mačci, da bi ih mogao prijaviti na mačji telefon pravobraniteljici za mačke upravo zbog nemačkovitosti, odnosno zbog kršenja mačjih prava. I da bi oni, moji gazde, vidjeli svoga boga. Da bi se moglo dogoditi da ih zbog zlostavljanja, a izbacivanje na jutarnju hladnoću je zlostavljanje najvišeg stupnja, mogli izbaciti iz kuće van i da bih ja ostao sam u kući. Primamljivo to zvuči, ali pitam se ja u svome mačjem mozgu, a tko će i kupovati i donositi mi Whiskas? Tko će mi grijati kuću da mogu pred kaminom drijemati i ljenčariti. Što u ovoj dobi da padnem s konja na magarca pa da moram loviti miševe!? Loviti miševe? … Ma ne dolazi u obzir! Strpjet ću se, proći će to njih, možda je sinoć bila kakva nesuglasica u postelji pa ja nadrapao? Možda. Otvorit će se opet vrata i ja ću šmugnuti unutra, ne će me ni primijetiti, pritajit ću se neko vrijeme, promatrati ih, vidjeti u čemu je problem i u pogodnom trenutku - hopala u krilo predući.
Treba znati s ljudima, treba.
M. K.
PRINT