Lika nekretnine

Susret crkvenih zborova s područja biskupije

Objavljeno: 16.02.2019

OTOČAC – Danas se u Otočcu održava biskupijski susret crkvenih zborova Gospićko-senjske biskupije. Uvodnom riječi biskupijskog povjerenika za crkvene zborove preč. Josipa Šimatovića započeo je prvi odnosno radni dio susreta u velikoj dvorani Gackog pučkog otvorenog učilišta, a potom je pozdrav sudionicima, kojih se okupilo oko stotinu sedamdeset iz svih dekanata biskupije, uputio domaći župnik i dekan mons. Tomislav Šporčić, podsjetivši ujedno na povijest tih susreta u biskupiji.

Prvo izlaganje, pod naslovom “Blago narodu vičnu svetom klicanju (Ps 89,16)”, održao je generalni vikar mons. Marinko Miličević. Tumačeći taj biblijski redak predavač je najprije istaknuo da je u srcu našega klicanja radost Evanđelja. “To je radost koja objavljuje pobjedu Krista nad grijehom, Sotonom, svijetom i smrću, i svakim neprijateljem. Radost slobode. Zato “radosni pjevač srca (svaki kršćanin) ne samo da zna, nego ima i duhovno iskustvo razlikovati ‘zvuk Evanđelja’ od svakog drugog zvuka. To su blagoslovljene i sretne osobe, jer ‘hode u sjaju lica Božjega’ (Ps 89,16b)”, rekao je mons. Miličević, posvijestivši kako psalmist želi reći da pjevanje treba dolaziti iz srca raspoloživa i otvorena Bogu da ga slavi. Jer kada iz mnoštva takvih srdaca navire pjevanje koje ljubi (obožava) pjesmom Boga, tada se to zove “sveto klicanje”. Kao što i crkveni dokumenti, govoreći o svetom pjevanju uvijek naglašavaju da treba “pjevati duhom”, istaknuo je predavač te u nastavku izlaganja iznio tri kriterija kojima se crkveni pjevači trebaju voditi kako bi glazba vjernicima pomogla da osjete Božju prisutnost.

Prvi kriterij u njegovanju biblijskog i crkvenog identiteta pjevanja i sviranja jest – služiti Bogu. U Bibliji su pjevači uglavnom nevidljivi glasovi, koji ljudskim srcima pomažu doživljavati Božju prisutnost. Zato crkveni pjevači i svirači – za razliku od današnjih ‘estradnih zabavnjaka’, čija se glazba mora ‘gledati’ – trebaju steći unutarnji stav poniznosti, tj. svijest kako nisu ljudi pozvani da im se drugi dive, nego da služe Bogu. To što imaju, glazbene darove, primili su od Boga i trebaju se ravnati po Isusovu kriteriju “besplatno primiste, besplatno i dajte”!

Drugi kriterij, po kojemu pjevači i svirači trebaju znati cijeniti ostale članove u zboru, jest respektiranje talenata koje drugi imaju. Naime, “nikome nije dano sve i zato svi trebaju djelovati kao jedan tim koji slavi Boga, velikodušno cijeneći darove drugih, a ne isticati svoje ili biti ljubomoran ako drugi izvode ono što mislimo da bismo mi trebali.” A treći, i nezaobilazni kriterij, koji treba da bude dominantna želja u svim članovima zbora, jest proslaviti Boga i vjerničkome puku približiti Božja otajstva. Zato svaki član zbora treba biti molitelj, što podrazumijeva zajedničku molitvu prije i poslije vježbanja, naglasio je mons. Miličević, istaknuvši potrebu da svaki zbor treba imati voditelja, kojega se sluša, ali i dobronamjerno savjetuje, jer nitko nije savršen. “Ljudi angažirani u Crkvi – a pjevači imaju eminentnu ulogu – pokazuju da traže nešto više, što je veoma dobro i poželjno. Jer Crkva ne raste samo po broju nego raste i u duhu. Ona raste kada njezini članovi naprave korak naprijed u svome duhovnom životu”, naglasio je predavač, zaključivši poticajno kako tome rastu jedinstven doprinos daju pjevači, koji pjevanjem poljepšavaju i povećavaju Crkvu, čija svetost ovisi o svakome od nas.

Drugo predavanje, koje je bilo praktična nadopuna rečenoga, održao je preč. Josip Šimatović. On je govorio o crkvenom pjevanja pod dva vida – disciplinskom i estetskom. Istaknuo je značenje i nužnost poštivanja liturgijskih pravila glede promjenjivih i nepromjenjivih dijelova liturgije, potrebu daljnje i bliže pripreme za svetu misu, kao i redovitog sudjelovanja na vježbama (što traži mnogo odricanja pa i razumijevanja članova obitelji, baš kako kardinal Puljić voli reći: “Ono za što se ne umire – odumire!”) te obvezu suradnje i dogovora sa župnikom. Na koncu je vlč. Šimatović naglasio koliko je važno u pripravi za nedjeljno liturgijsko slavlje koristit sve materijale koji su nam na dohvat ruke, istaknuvši posebno Misal ABC te liturgijski časopis Živo vrelo.

U raspravi koja je slijedila bilo je mnogo pitanja glede konkretne prakse, na koja se zbog predviđenog vrjemenskog ograničenja nije stiglo ni odgovoriti, što je organizatorima pokazatelj koliko je narod željan i nauke i pouke.

U drugom dijelu susreta bilo je svečano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva, koje je predvodio mons. Miličević, a koncelebrirali su prisutni svećenici. U prigodnoj propovijedi predvoditelj je – polazeći od poznate izreke Sv. Augustin da “tko pjeva dvostruko moli” – razložio temu kako se “Boga na poseban način slavi pjesmom” odnosno koliko je važno da crkveni pjevači budu ljudi molitve, jer ona je stvarnost u kojoj spoznajemo sebe, spoznajemo Boga. U molitvi prepoznajemo ono što Bog od nas traži i upravo zbog molitve možemo se spremno odazvati na to što od nas traži, naglasio je propovjednik te na kraju posvijestio da ćemo upravo po molitvi spoznati i naći rješenja za sve teže situacije u životu u kojima se nađemo.

Nakon misnoga slavlja je za sudionike susreta upriličen zajednički ručak u hotelu “Zvonimir”. Potom je za one koji su željeli organiziran obilazak po gradu, od Gačanskog parka hrvatske memorije, ispred crkve, do brda Kalvarije na otočkoj Fortici, gdje je drevna kapela Sedam žalosti BDM, a neki su jednostavno uživali na toplini zimskoga sunca.

A.K. 

Novalja.coom
Novalja.coom