Lika nekretnine

Međunarodni je dan materinskoga jezika

Objavljeno: 21.02.2019

OTOČAC – Danas je Međunarodni dan materinskoga jezika. Na prijedlog UNESCO-a posvećuje mu se svake godine 21. veljače. A danas je baš 21. veljače! Kako je to dan materinskoga jezika, onda je to dan i hrvatskoga jezika.  

Hrvatski je slavenski jezik zapadno-južnoslavenske podskupine u slavenskoj grani indoeuropske jezične obitelji, koji se kao i ostali slavenski jezici razvio iz praslavenskoga. Hrvatskim se kao materinskim jezikom služi više od 5,5 milijuna ljudi. To je službeni jezik u Republici Hrvatskoj i jedan od službenih jezika u Bosni i Hercegovini, a njime se služe i pripadnici hrvatske etničke i jezične zajednice u Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Slovačkoj, Italiji, te u drugim državama u kojima žive pripadnici hrvatske jezične zajednice – tako veli Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. 

Ali nije samo standardni (standardizirani) jezik materinski jezik (rekli bismo, ponajmanje on), već materinski jezik čine i hrvatska narječja. A to su u Hrvatskoj čakavsko, kajkavsko i štokavsko narječje. A narječja se opet dijele na dijalekte, poddijalekte, zatim u skupine govora pa sve do mjesnih govora (idioma). Dijalektima čakavskoga i kajkavskoga narječja govore samo Hrvati, dok se štokavskim narječjem uz Hrvate služe i Bošnjaci, Srbi i Crnogorci – vele u Institutu.

Često se puta izjednačava štokavsko narječje sa standardnim hrvatskim jezikom, a tomu nije tako. Standardni hrvatski jezik i štokavsko narječje i njegovi dijalekti se ponešto (ili podosta) razlikuju. Od štokavskih dijalekata arhaičnim šćakavskim (tzv. slavonskim) govore samo Hrvati, novoštokavskim ikavskim i ijekavsko-šćakavskim govore Hrvati i Bošnjaci, a novoštokavskim ijekavskim Hrvati na više terena i na širem dubrovačkome području, ali i neki drugi južnoslavenski narodi.

Hrvati u Gradišću (Austrija, Mađarska, Slovačka) služe se uglavnom dijalektima čakavskoga, rjeđe štokavskoga i kajkavskog narječja, Hrvati u talijanskoj pokrajini Molise govore štokavskim narječjem, a Hrvati Krašovani u Rumunjskoj služe se jednim torlačkim dijalektom.

Kojega li bogatstva u hrvatskomu jeziku! Ni ne slutimo kolikoga. I još nešto, ima onih koji sustavno već stoljećima pokušavaju reći da su hrvatski i srpski jezik posve isti. Možda bi se to moglo kazati na standardiziranoj (štokavskoj) varijanti, ali jedan jezik ne čini samo standardni jezik već i njegova narječja, to je punina nekoga jezika. A tu je razlika ogromna. I upravo narječja čini onu nepremostivu granicu da se ova dva jezika posve izjednače.

M. K.

Novalja.coom