OTOČAC – Danas je blagdan svetog Josipa, nije to samo jedan od svetaca u kalendaru, sv. Josip je zaštitnik Hrvatske (odlukom Hrvatskog sabora iz 1687. godine proglašen je zaštitnikom hrvatskog naroda), ali ne samo nje već i obje Amerike, Austrije, Filipina, Vijetnama, Belgije, Kine, Meksika, Perua, Južne Koreje i Kanade. Pored toga je i zaštitnik očeva.
Josip je nesporno biblijsko ime. Tako jest, a kako je onda glasilo u Židova? Yōsēf , što u prijevodu znači „Bog dodaje“. To ime se kod raznih naroda i u jezicima različito modificiralo. Tako u arapskomu glasi – Jusuf. U Europi ovo ime je preuzeto iz grčkoga – Ioseph pa će to biti polazište za prilagodbu imena u brojnima europskim jezicima: u latinskomu to je - Iosephus, Josephus, u talijanskomu - Giuseppe, u francuskomu - Joé, u španjolskomu i portugalskomu je to José (izgovor je različit: Hoze, Žoze, u engleskomu je to – Joseph, Joe, Joey, u njemačkomu Josef, Joseph, u bugarskomu Йосиф, u srpskomu Josif, u mađarskomu József, u nizozemskomu Jef, u aramejskomu Jausef, da ne nabrajamo dalje. Dakle, svaki jezik je ovo ime prilagođavao svomu jezičnom sustavu.
A što je s Josipom i Josipama u gackoj čakavštini? Tu postoji pravo obilje različitih izvedenica. Prije svega treba kazati da se Josip i Josipa doista rijetko koriste u izvornom (zapisanom) obliku, možda više u novije doba, u ono starije gotovo nikada. Kada su muška imena u pitanju, tada se koriste umiljenice: Jȍsa, Jôso, Jõso, Jȍja, Jõjo, Jôjo, Jȍža, Jõžo, Jȍsica, Josȉca, Josȋna. I kod žena se događa slična pojava: Jozȅfa, Jȍška, Pȅpica, Pȅpa, Fĩnka.
Bilo kako bilo svim
PRINT