Dana 30. listopada ove godine, neposredno pred “Dan mrtvih“, u prepunoj dvorani Novinarskog doma oživio je “državnik“ Mika Špiljak. Naš je Večernjak tom dugo očekivanom “uskrsnuću“ našeg Mikija posvetio pola stranice. Božena Matijević je euforična pa kaže: “Kako je odani Titov vojnik ispekao zanat državnika“. Jutarnji, međutim, ni retka o tom ”uskrsnuću”. Oni vjerojatno spremaju posebni članak o dirljivom otkriću kako svi oni koji su završili zanat mogu dobiti diplomu “državnika“. Ako su mogli Tito i Mika, zašto ne bi mogli svi?
Naravno, dvorana Novinarskog doma bila je prepuna. Ni “Poljud“ ni ”Maksimir” ne bi mogli primiti sve jugo-zombije koji jedva čekaju da se zahvale našem Mikecu. Njegov “rođo“ Hrvoje Klasić i njegov obožavatelj Tvrtko Jakovina plastično i sugestivno su “navijačima“ u dvorani objasnili kako je mali Mikec pronašao svoj komunistički sveti gral, pa najprije završio za šustera, potom za revolucionara i na kraju za državnika. A rigidni desničari i tupavi ognjištari i dalje misle da je državnik bio Tuđman. Hajte, molim vas! Tko od tih jugovića u pretrpanoj dvorani “Novinarskog“ doma zna išta o Rezoluciji Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. g. kojom su ponovno osuđeni i izjednačeni nacistički i komunistički zločini. To je za njih bilo ne samo davno nego i nevažno. Lijepo kaže na fejsu Trpimir Jurić: “Jugoslavenstvo kao mentalno nasljeđe i emotivna vezanost, korov je XXI stoljeća“.
Bi li u Hrvatskom saboru po slovu te Rezolucije od 19. rujna 2019. g. mogao i nadalje sjediti Emir Tahirović, alias Goran Beus Richembergh, koji je već krvave 1990. g. zakukurikao: “Jugoslavija je nužna i poželjna, a partija i JNA najveće su jamstvo njene stabilnosti“? Dvorana “Novinarskog“ doma bila je do vrha puna raznog ”korova”. Sjedili su tamo glorifikatori čovjeka iz zločinačkog Titovog sustava koji je likvidirao nakon “oslobođenja“ 568.000 tisuća ljudi, uglavnom bez suda, optužnica i presuda, sustava u kojem je kroz logore u šest godina prošlo 3.777,776 “narodnih neprijatelja“ (izvor: Aleksandar Ranković, “Politika”, Beograd, 1. veljače 1951. g.). Da je trio Jakovina, Markovina i Klasić napisao knjigu o Joži Manoliću, dvorana ”Novinarskog” doma bila bi opet prepuna. Netko od “ratnih drugova“ bi vjerojatno citirao popularnog Jožu koji je jednom rekao: “Da ti Hrvati nisu izbjegli u Argentinu vjerojatno bi bili likvidirani… Na Bleiburgu je ubijeno do 250.000 tisuća ljudi, nismo gledali je li žena, muškarac, dijete, curica, bio je rat, za Boga miloga!“.
Je li se itko od uvodničara u ”Novinarskom” domu prisjetio Golog otoka i bezbroj mučilišta za političke i druge neistomišljenike režima kojeg su hvalili kroz lik Mike Špiljka? Dok je “državnik“ posjećivao Papu, francuskog i američkog predsjednika, Marko Veselica je već bio zbog verbalnog delikta osuđen na dvadeset i jednu godinu robije. Najprije 1972. g. zbog “lažnog i zlonamjernog prikazivanja društvenog sistema u SFRJ“ na sedam godina pa deset godina kasnije zbog istog člana 133. KZ SFRJ na Okružnom sudu u Zagrebu na četrnaest godina zatvora jer je, zamislite, dao intervju Švedskoj TV kritizirajući devizni režim u diktatorskoj državi. Je li uopće potrebno posebno napominjati udbaške “odrede smrti“ koji su, dok je “državnik“ ispijao šampanjac po europskim diplomatskim salonima, sistematično i pedantno ubijali pripadnike naroda kojeg je predstavljao, između ostalih, i lik kojemu se sada u Novinarskom domu zahvaljuje što je “ispekao zanat državnika“.
Na kraju još samo citat Zlatka Lukeža na fejsu. Po njemu je Josip Broz Tito u Beogradu 12. listopada 1944. g. izjavio: “Daje se opšta amnestija svim licima koja su učestvovala u jedinicama Draže Mihailovića, pod uslovom da se pridruže partizanskom pokretu“. Od tada je broj partizana u Srbiji porastao sa 22.000 tisuće na 264.000 tisuće. Tada su krenuli u “oslobađanje“ Hrvatske…“ s iskusnim četničkim novopečenim “partizanima“. Mnogi su i ostali u Hrvatskoj pa danas, neki i s potomcima, tu i tamo evociraju svoje slavne dane kao ovaj puta u ”Novinarskom” domu.
(…)
Direktno.hr
PRINT