Ima jedna nadasve zanimljiva i sveobjašnjavajuća izjava Williama Montgomeryja u upravo započetoj TV-seriji o prvom hrvatskom predsjedniku. Kaže on tako da je njegova glavna zadaća kao veleposlanika u Hrvatskoj bila poduprijeti nezavisnost medija.
To, međutim, treba čitati kao podupiranje medija koji su žestoko napadali predsjednika Tuđmana, podupiranje koje je podmazivano i zelenim novčanicama.
Odatle pojedinim urednicima tih „nezavisnih“ vile na Pantovčaku i stanovi po Zagrebu. Ta druga polovica devedesetih prošloga stoljeća obilježena je nizom akcija s ciljem rušenja vlasti HDZ-a i njegova predsjednika. Onih sto i nešto tisuća prosvjednika na Trgu bana Jelačića u povodu zatvaranja Radija 101, o čemu također govori spomenuta serija, imali su istu svrhu i isti scenarij kao i „arapsko proljeće“, „narančasta revolucija“ u Ukrajini, ili nedavni prosvjedi protiv vlade u Teheranu.
To je vrijeme kada George Soros vodstvu Otvorenog društva Hrvatskog helsinškog odbora savjetuje kako „treba tražiti načina da se režim probije iznutra“, a Stjepan Mesić daje svoj iskaz istražiteljima Haaškoga suda, što će kasnije ponoviti i na samom sudu, s kapitalnim tezama da je Hrvatska pod Tuđmanovim vodstvom izvršila etničko čišćenje Srba i izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Time je zadobio međunarodnu potporu za izbor na mjesto Tuđmanova nasljednika.
Pri koncu ovoga desetljeća Madeleine Albright okuplja u Washingtonu cijelu hrvatsku opoziciju na čelu s Ivicom Račanom radi dogovora oko preuzimanja vlasti. Mate Granić, kako sam bilježi, ima izravnu vezu s američkom administracijom za koju ne zna predsjednik i usto služi kao „duboko grlo“ „nezavisnih medija“ s tajnih sjednica državnog vrha.
Iz američke bolnice u kojoj se liječio, a možda je tamo i obolio, netko je požurio javiti kako će Tuđman živjeti još samo šest mjeseci. Na posljednji mu ispraćaj nije došao nitko.
Usput, vidimo kako se Amerika zatresla zbog navodnog ruskog utjecaja na američke izbore, ali kad se Amerika izravno i otvoreno miješa u izbore u drugim zemljama, onda je to O.K. Franjo Tuđman je bio dobar do sporazuma u Daytonu na štetu hrvatskog naroda u susjednoj državi, ali nakon toga nije više bio poželjan, jer se nije uklapao u nove geopolitičke planove anglosaksonskih stratega.
Usprotivio se Paktu o stabilnosti, u Ustav je uvrstio odredbu o zabrani novih balkanskih integracija. Nakon njega pokrenut je čitav niz „regionalnih inicijativa“. I u tome je kvaka, a ne u demokraciji.
J. Jović/SlobodnaDalmacija
PRINT