OTOČAC – Čovjek bi očekivao da ovaj (ludi) Svijet ide naprijed, da ljudima život bude bolji, sadržajniji i jednostavniji. No, čini se da tomu nije tako, što dalje – to gore. I ne govore tako samo starci, koji uvijek žale za prošlim i ljepšim vremenima (njihove mladosti), počinju to govoriti i oni mnogo, mnogo mlađi. Koji se vrag događa? Zašto je tome tako?
Odgovor nije jednoznačan, ali, čini se, da taj moderni pristup životu nadmašuje sam život, da se od života očekuje više nego on može dati, nego što može sustići sve te novotarije. I onda nastaje raskorak, razočaranje, depresija i kojekakve druge tegobe, koje u modernom svijetu imaju svaka svoje ime.
Evo, na primjer škola, ne samo zbog korone, već općenito, škola je postala nešto strašno i prestrašno. Škola 21. stoljeća! Ne ona iz 19. stoljeća. Kako je to moguće? Uz svu znanost, uz svu stručnost. Moguće je, sve se teže u toj nekoj „suvremenoj“ školi snaći, i učenicima, i učiteljima, a da se i ne govori o roditeljima i svoj miloj im i dragoj rodbini. Jer svi oni „idu u školu“, ne bi li to jadno dijete završilo razred.
I u svoj toj panici i trci za uspjehom, svoju su šansu našli i psiholozi, nude svoju pomoć. Tako je nedavno otvorena je telefonska linija Mreže za psihološku pomoć Hrvatskoga psihološkog društva namijenjena maturantima i njihovim roditeljima! Zamislite - maturantima i, zamislite – njihovim roditeljima. Očito da je onda matura velika trauma, psihološka (a možda i fizička) kada treba takva pomoć. A ne da matura bude sasvim normalna „pojava“ na kraju obrazovanja, kakva je nekada bila u tom i takvom „zaostalom i nazadnom svijetu“, kakav je nekada bio.
M.K.
PRINT