Mnoge ubojice su poludjeli zbog masovnih ubijanja tisuća ljudi nakon rata, što se zvalo “partizanska bolest” ili “partizansko ludilo”, svjedoči Dubajić. Kočevski Rog je to samo jedan od niza zločina partizana nad zarobljenim civilima i vojnicima.
Pokolji na Kočevskom Rogu dogodili su se u prvoj polovici lipnja 1945. godine, kada je rat već bio završio. Jedan od glavnih zločinaca bio je jugoslavenski partizanski oficir major Simo Dubajić, rodom iz Kistanja u Hrvatskoj, koji je preminuo 2009. u Beogradu. Tek netom prije njegove smrti hrvatsko Državno odvjetništvo pokrenulo je istragu i raspisalo tjeralicu za tim zločincem. Trebalo je 19 godina i smrt Sime Dubajića da hrvatska država pokrene istragu protiv čovjeka koji je još 1990. za beogradski tjednik „Svet“ dao priznanje da je sudjelovao u mučenju i ubijanju – 30.000 Hrvata. Ako je jedan život prevrijedan, što je tek 30.000 mladih života. Ali za hrvatsku državu niti to nije bilo dovoljno.
Iste riječi, ali sa brojnim dokazima i autentičnim svjedočanstvima tih pokolja opisao je kasnije i u svojoj autobiografskoj knjizi „Život, greh i kajanje – od Kistanja do Kočevskog Roga“. Knjiga je izdana 2006., ali dugo nije ništa poduzimano usprkos dokazima o zločinima iz prve ruke.
Dana 21. siječnja 2005. Dubajić je dao intervju novinaru Miomiru Mariću za TV Sloveniju o zločinima koje je počinio zajedno sa ostalim partizanima nad desetinama tisuća civila i zarobljenika. U intervjuu je priznao ubijanje Hrvata.
U intervjuu spominje i neka druga imena koja su, prema Dubajićevim riječima, bila uključena u ova strašna događanja kao Milka Planinc, Maksimilijan Baće, Jovo Kapičić i drugi koji su umrli čak poslije Dubajića.
Također je svjedočio o brojnim partizanima koji bi nakon krvavih ubijanja poludjeli i završili u ludnicama. U hrvatskom narodu to se šutke zvalo, pošto se javno o tome nije smjelo pričati: „partizanska bolest“. Ludilo koje nastupa kao posljedica krvavih zločina nad nevinim ljudima.
PDV
PRINT