OTOČAC – U četvrtak i petak održana je radionica pod nazivom Kreiranje imidža i brenda kroz storytelling, koju je vodila i održala dr. Romana Lekić, profesorica visoke škole u trajnom zvanju i savjetnica dekana na Edward Bernays visokoj školi za komunikacijski menadžment u Zagrebu. Naravno da je radionica u ovim vremenima „novoga nenormalnoga“ bila održana online. A prvenstveno je s početka bila namijenjena članovima Strukovne grupe kulturnog turizma pri Županijskoj komori Otočac, no kako je tema bila nadasve zanimljiva, Webinar je proširen za sve one koji su pokazali zanimanje za naznačenu temu diljem Hrvatske.
Dr. Lekić je na samom početku radionice iznijela nekoliko frapantnih podataka, jedan od njih je da je nespornima znanstvenim istraživanjem dokazano da što su ljudi bogatiji, da su manje sretni. Drugi podatak je da se čak 78 posto ljudi (uglavnom se misli na zapadni svijet) izjasnilo da bi radiji bili s obitelji i uz obitelj nego u lovu na novac i karijeru. Treći podatak govori da je čak isti postotak ljudi u potrazi za smislom života. Samo ovih nekoliko podataka ukazuje na svojevrsnu „krizu“ načina života i rada u zapadnom svijetu, a da taj i takav svijet sve više traži i nalazi oduška u turizmu, u putovanju, u upoznavanju drugih naroda i civilizacija, da se taj svijet više ne zadovoljava nekim konfekcijskim turizmom, to je već nadrastao, već da traži autentičnost i tradiciju. Traži ono nešto drugačije i posebnije, što mu do sada nije bilo znano. A to je sjajna prigoda da se krene u nove oblike turizma, istaka je dr. Lekić.
Naglasila je da hoteli, hotelske sobe, apartmani, sami po sebi ne privlače goste zato što su jednoliki i slični u svakom kutku svijeta. One destinacije koje se furaju ljeti na sunce i more i na apartmane, su zapravo – mrtve destinacije. Zimi tamo nema nikoga, osim nešto domorodaca koji se osjećaju kao izolirana i umrtvljena zajednica. Također je Lekić naglasila da ne treba očekivati procvat kvalitetna turizma od stranih hotelijera ili stranih vlasnika apartmana, dođu i odu, tu nema nikakve autentičnosti, a ti ne nude, niti mogu ponuditi storytelling koji zanima modernog turistu.
A za storytelling trebaju domaći ljudi, oni koji stalno žive na nekom području, oni koji baštine duboku tradiciju, oni koji znaju sve o svom kraju, ne misli se samo o prirodnim ljepotama, one mogu biti svima poznate, već o onoj skrivenoj duhovnoj strani priče. A da bi se došlo do stvaranja osjećaja sreće gosta koji dolazi, njemu treba dati određeni sadržaj i autentični priču koja mora biti utemeljena i prožeta arhetipskom pričom, inače od toga ništa. A arhetip je zapravo jezik mita i snova, on rađa osjećaj i doživljaj, dok je sav ostali turistički sadržaj samo puka fizička karakteristika (hotel, soba, plaža i dr.).
Ovom edukacijom voditeljica Lekić je pokazala kako se kultura treba pozitivno i svrhovito upotrijebiti, čak i spasiti od zaborava, a samim time i oživjeti, odnosno osuvremeniti. Osobita pažnja u tom procesu usmjerava se na dionike i ključne turističke djelatnike unutar destinacije i u okolnoj regiji koji snagu svoga brenda i jačanje imidža trebaju sustavno graditi kao definirano geografsko područje koje ima svoju zajedničku kulturu ispričanu kroz priče sa jakom arhetipskom osnovom. Polazeći od postavki da je u održivoj turističkoj ponudi lokalna zajednica ključna za interpretaciju, treba izgrađivati održivi sustav interpretacije i komunikacije i koristiti pri tome storytelling kao osnovu za brend komunikaciju. Poseban naglasak u edukaciji stavljen je na kružnu kreativnost koja zadovoljava i unutrašnju ljudsku potrebu za ponovnim oživljavanjem i prikazivanjem tradicijskih sadržaja jer je to istodobno nostalgija za izgubljenom ili zaboravljenom zavičajnom tradicijom i potreba da se ta ista tradicija, koja predstavlja identitet, simbol, osobnu kartu obnovi, nastavi, udovoljavajući i ljubavi prema rodnom kraju.
Na kraju je dr. Lekić demonstrirala tri sadržaja u Gackoj koja se mogu prezentirati sjajno kroz storytelling, to je priča o Japodima, o glagoljačićima (novim suvenirima) i o mitrejima u Gackoj.
M.K.
PRINT