U Srbiji su postojali logori identični nacističkim logorima u Hitlerovoj Njemačkoj. Bili su okruženi bodljikavom žicom i mitraljeskim gnijezdima, a iza njihovih zidova odvijale su se svakodnevna mučenja. Žene su svakodnevno silovane, a muškarci mučeni, pretučeni i ubijani. Samo zato jer su bili Hrvati.
Na današnji dan 10. prosinca 1991. dogodila se velika razmjena ratnih zarobljenika i civila. U mjestu Bosanski Šamac razmijenjeno je 661 zarobljenika iz Vukovara, hrvatskih vojnika i civila, za 123 pripadnika okupatorske JNA.
Razmjenom je rukovodio general Stjepan Adanić, a razmijenjeni su hrvatski policajci pripadnici Zasebne policijske postrojbe Varaždin koji su zarobljeni u Vukovaru, kao i hrvatski vojnici i civili iz Vukovara. Tom je prilikom je razmijenjeno stotinjak branitelja Vukovara iz Varaždina, pripadnika MUP-a RH, i 561 ostalih zarobljenika bitke za Vukovar odvedenih u Srbiju.
Svi oni bili su u logoru Stajićevo u Srbiji, a samo manji dio u logoru Begejci pored Zrenjanina. Tamo su bili izloženi teškim mučenjima i zlostavljanjima.
Dok su u Stajićevu bili uglavnom zarobljenici iz Borova Naselja, u logor Begejci su se dovodili zarobljenici još od početka listopada 1991. iz slavonskih sela Tovarnik, Ilača, ilok, Sotin i druga kako je koje bivalo okupirano od zajedničkih komunističko-četničkih jedinica.
Zapovjednik konclogora Stajićevo bio je potpukovnik JNA Živanović .
Logor Stajićevo je bio logor u selu Stajićevu u blizini Zrenjanina u Srbiji pod srpskom upravom od 19. studenog 1991. do 22. 12. 1991. godine kada su nas prebacili u Niš ili Sremsku Mitrovicu do 14. 8. 1992. godine kada smo razmijenjeni. Prema procjenama, između 1.300 i 1.500 ljudi, u starosti od 8 do 80 godina, je bilo zatvoreno u logoru Stajićevo. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije navodi da je bilo 1,700 zatvorenika u Stajićevu.
Prema procjenama, najmanje 17 Hrvata je ubijeno u Stajićevu.
Logori Begejci i Stajićevo, koji su zapravo bili organizirani na stočnoj farmi, zatvoreni su krajem 1991. zbog Međunarodnog Crvenog križa koji je tamo bio na uvidu. Kasnije su srušeni, najvjerojatnije kako bi se uklonili dokazi o njihovu postojanju.
PDN
PRINT