(…)
Za uspješnost te akcije zaslužni su uz ostale i hrabri momci HOS-ovci. Imali su u srcu zapisano: ZA DOM SPREMNI. Taj se je zapis, duboko urezan u njihovo srce, našao i na njihovim majicama. Tim su se riječima pozdravljali i međusobno ohrabrivali. Čvrsto su vjerovali u pobjedu. Njihova je hrabrost i vjera u pravednu obranu i pobjedu privukla i pripadnike drugih naroda hrabra i poštena srca (uz ostale i Srba) koji su bili ZA DOM SPREMNI. Mnogi su ne samo bili spremni nego su i dali život ZA (HRVATSKI) DOM. Svaka im čast!
Hvala Bogu, dočekali smo ovih dana da nam osim Zmaja Jovana Jovanovića pravednost naše borbe prizna, doduše s velikim zakašnjenjem i gotovo usiljeno, i moj zemljak Milorad Pupovac. Eto, ovih je dana i on uspio procijediti kroz zube: „Svaka čast i privilegija ljudima koji su svoje živote i zdravlje izložili za državne interese, državnu samostalnost i integritet…“
On, doduše, ne kaže o kojoj se državi radi. Govori o HOS-ovcima, pa možemo zaključiti da je to Hrvatska. (…) On nastavlja: „ … ali ono što vrijedi u ratu ne može vrijediti u miru. Ako su u ratu dopuštene neke stvari kao što su bile dopuštene pojave te vrste, s veličanjem Pavelića ili isticanjem ustaškog znakovlja, to kada završi rat i kada se gradi ustavni patriotizam koji će poštovati demokratske vrijednosti civiliziranog svijeta nakon II. svj. rata, onda nema mjesta tome. Onda ljude koji su se borili kao HOS-ovci razlikujemo od ljudi koji se kite ustaškim znamenjem. Najbolje je, kao što je predsjednik Milanović zamolio danas HOS-ovce, maknite to znamenje od sebe i bit ćete poštovani kao svaki drugi čovjek, rekao je.“ Eto, u svom bombaškom napadu na HRABRO HRVATSKO SRCE poziva u pomoć „ustavni patriotizam“ i svojega sličnomišljenika predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, koji bježi od ZA DOM SPREMNI kao vrag od tamjana.
Vrlo je znakovito da se predsjednik Milanović na ZA DOM SPREMNI uzruja kao bik na crvenu krpu. Zabrinjavajuće je da se njemu kao bjeguncu pridružuje ministar obrane Republike Hrvatske i drugi poslušnici. Valjda misle da moraju slušati svoga vrhovnog zapovjednika. Žalosno je i tragikomično da hrabro bježe oni koji bi u svakom trenutku ex professo trebali biti SPREMNI ZA DOM. Umjesto da budemo zahvalni tim hrabrim ljudima, živima i poginulima, mi se prilično nekritički i neodgovorno dijelimo u dva neprijateljska tabora: 1. ZA DOM SPREMNI i 2. ZA DOM NESPREMNI, i time pljujemo na njihovu žrtvu za hrvatsku slobodu i državnu cjelovitost.
(…)
Kroz prizmu navedenih činjenica treba promatrati prirodno pravo hrvatskoga naroda na vlastitu državu, osamostaljenje Hrvatske, pobunu nezadovoljnih Srba, velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, opravdani (zabranjivani) revizionizam, stvaranje Hrvatske vojske, ulogu HOS-a i ZA DOM SPREMNI. U mnogim nastupima uglednika koji nam drže lekcije o „ustaškom“ pozdravu ZA DOM SPREMNI možemo lako prepoznati stare prijevare, davne slične situacije, poznate „glumce“ i „političare“.
Neki žele samo sa sigurnih pozicija braniti istinu o HOS-u i ZA DOM SPREMNI. Zar se ne sjećate da smo tako branili i Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga jezika godine 1967!? I vrlo temeljiti i odgovorni istinoljubac Ante Nazor barem se uvjetno ograđuje od NDH. Svima nam je toliko bio utjeran strah, da nemamo hrabrosti reći da je Domovinski rat ponovljena krvava priča o pokušaju stvaranja vlastite države. Moglo bi se naći puno poveznica između nastanka NDH i današnje Hrvatske. Jednu je sastavnicu i Tuđman formulirao, ali su ga zato „(neo)antifašisti“ počeli razapinjati, pa se nije usudio tražiti i druge poveznice. Sve smo učinili da do rata ne dođe, ali je došlo, i to do Kadijevićeve agresije na Sloveniju, zatim do velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH. (Agresija na Sloveniju nije bila velikosrpska jer Slovenija nije „štokavska“ država.) Svima bi bilo bolje da rata nije bilo.
Nisam siguran da će naši naivci (ili možda pokvarenjaci koji bi sve dali i prodali za vlast) „pročitati“ njegove skrivene namjere. Nije u pitanju riječ za+dom+spremni. Kao jezikoslovac znam vrlo dobro osjećajni naboj riječi DOM. Zna to dobro i Pupovac. Zato se i čudim (a zapravo i ne čudim) što on, također jezikoslovac, tako snažno teškom artiljerijom udara na tri nedužne hrvatske riječi. Matoš nas hrabri: Dok je srca, bit će i Kroacije. Matoš je uvjeren: Regnum regno non praescribit leges (Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone). Koliko znam Pupovca, nije njemu cilj zabraniti taj navodno „ustaški“ pozdrav. To je na majicama obični natpis. To je na znakovlju običan zapis. Problem je što je on zapisan i u srcu tih hrabrih ljudi. Nisam siguran da bi Pupovac spriječio kad bi tim hrabrim momcima netko užarenim kliještima pokušao iščupati njihovu SPREMNOST ZA HRVATSKI DOM. Problem je u SRCU. ZA DOM SPREMNI urezano je u njihovo hrabro HRVATSKO SRCE. A nema u našoj političkoj eliti slavnoga bana Tome da spriječi taj masakr nad nedužnim ljudima. Zar će nam povlaštena manjina s neznatnim postotkom sumnjive podrške birača krojiti zakone!? Bio bi to novi atentat na HRVATSKO SRCE i HRVATSKI DOM. Zar ovaj put u Zagrebu!? Bože, sačuvaj!
Mile Mamić, red. prof. u miru
Narod.hr
PRINT