OTOČAC – Nije njima lako, onima kojima Hrvatska nije na srcu. Trude se svim silama ogaditi je hrvatskome narodu, iz dana u dan se trude. Pljuju, podmeću, kleveću, lažu, izmišljaju, svačime se služe. Hvale „region“, u lijepim sjećanjima imaju bivšu propalu državu, na usnama im je drug Tito i drugarica Jovanka, ti predivni ljudi. Ko nas, bre zavadi? I baš kad se ponadaju da idu dobrim putem, da će im se to ostvariti – eto ti nekog velikog uspjeha hrvatskih športaša koji to sve vrati na početak. Potrošeno vrijeme, potrošen novac, utanjeni živci, pa kako ne ćeš biti nezadovoljan, pa kako te ne će boljeti glava? Mora, tamo njih, boljeti glava. Ni apaurini ni aspirini ne pomažu.
Jučer je Jelačić plac pokazao mnogo toga. Politika, ni lijeva ni desna, nije imala muda zatvoriti trg za doček hrvatskih rukometaša, ocijenili su da bi im to bilo – kontraproduktivno. Čak ni ljevica u liku Možemo (koja vlada Zagrebom) se to nije usudila, idu lokalni izbori, nije se za zamjeriti centru i desnici jer ako odatle im ne dođu neki glasovi, nema ih na vlasti. Centar i desnica računaju isto, zato je predsjednik Vlade Plenković i odgovorio javnim pismom nebitnom Pusiću da će Thomposna biti. A znao je i nebitni Pusić da će ga biti, zato je uputio javno pismo da ga se zabrani (ne pozove) po staroj komunističkoj navadi i da tako „delegitimira“ Plenkovića (čitaj: HDZ) kao stranku koja ne poštuje „antifašizam“ jer, tobože je Thompson sam – fašizam. Lijepo je na to odgovorila povjesničarka dr. Vlatka Vukelić da su ustaše i fašisti – biološka (prošla) kategorija.
No ono što mora izazvati uznemirenost postjugovića i profesionalnih antifašista je – mladost. Pun Jelačić plac s okolnim ulicama mladih ljudi. Dominantno mladih ljudi. Mladih ljudi s hrvatskim barjacima, šalovima, nakićenim licima, s hrvatskim rekvizitima. Koji znaju i pjevaju hrvatske domoljubne pjesme, znaju ih. O Thompsonovim pjesmama da se i ne govori (zalud sve lepe brene i prijovićke). A ta lijeva scena je odavna rekla da se ne treba zamarati sa starima i starijima, njih se ionako ne može okrenuti, oni su za njih izgubljeni, već da se treba uhvatiti mladoga svijeta i njima „prodati“ svoj svjetonazor. I baš kad su umislili sebi da jesu, Jelačić plac je jučer pokazao da nisu uspjeli. E od te spoznaje boli glava.
Pa kada ti isti mladi još hrle u crkve, onda nije dovoljna samo obična glavobolja, jedva da ih zadovoljavaju i višednevne migrene.
M.K.
PRINT