OTOČAC – Bilo je to 4. listopada 1991. g. kada su odmetnuti Srbi učinili zločin u zaselku Čorci u Vrhovinama i ubili šest starijih osoba (civila). Tijekom Domovinskog rata ukupno ih je pobijeno devet.
Zanimljivo je da nitko na lokalnoj razini, ne mislimo pritom na Općinu Vrhovine (bilo bi nerealno za očekivati), već mnogo šire, nije ni prstom maknuo. Da je ubijeno toliko Srba, a vidimo kako to Srpsko narodno vijeće radi, bila bi to komemoracija, hrpa popova, dale bi se izjave o „hrvatskim nekažnjenim zločinima“, i nema šanse da to ne bi bilo objavljeno u udarnim dnevnicima na HRT-u i ostalim televizijama. U popriličnoj minutaži. A kada su u pitanju pobijene hrvatski žrtve od srpskih dušmana, ni riječi, ni slovca. Pritom je teško drugima prigovarati, ako na lokalnoj razini nije učinjeno ništa, ili se barem ne zna da je išta učinjeno. Tako jedne žrtve „vape“ do nebesa za pravdom, a druge poniru u zaborav zbog nepravde.
Istine radi treba kazati da su se neki portali u Hrvatskoj prisjetili ovoga gnjusnog događaja, a vjerojatno slutimo koji i nisu, niti bi. Ništa novoga.
Još ponešto o tom zločinu bez kazne, dio mještana ubijen je u vlastitim kućama, odnosno u samom zaselku. Tijela im dušmani nisu pokopali, nego su ih bacili negdje u šumu.
A što se to u Čorcima dogodilo neka posvjedoči ova izjava sa suđenja:
-Bilo je to u jesen 1991. godine kad sam slučajno došao u stanicu tadašnje milicije u Vrhovinama gdje je Nenad Pejnović, prethodno kleknuvši lijevom nogom na stolac, pričao: “Ja ga koljem, a on se smije, majku mu j…, kakvo srce ima.” Kasnije su se u mjestu o toj rečenici zbijale i šale pa su Nenadu Pejnoviću dobacivali pitanja kako se ono “brico Vlado” smije. Tada sam shvatio da je riječ o pokolju ljudi iz zaseoka Čorci koje su dva dana prije toga iz milicijske zgrade odveli članovi Bakalajićeve skupine među kojima je bio i okrivljeni Pejnović”, dio je potresnog svjedočenja 24. veljače 2009. zaštićenog svjedoka na suđenju Nenadu Pejnoviću za ratni zločin.
Treba li uopće posumnjati da su okrivljenici oslobođeni optužbe za pobijene Čorke? Ne treba, oslobodio ih je – hrvatski sud. Sapienti sat!
M.K.
PRINT