BLEIBURG - U župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Bleiburgu u petak je slavljena misa za sve žrtve Bleiburga i križnih putova na završetku Drugog svjetskog rata. Misu je predvodio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, fra Marko Mrše, a koncelebrirali su nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić, voditelj Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu Pavao Dominiković, bleiburški župnik Ivan Olip i drugi svećenici.
Na misi u bleiburškoj župnoj crkvi bio je nazočan i hrvatski veleposlanik u Austriji Daniel Glunčić.
Liturgijsko su slavlje u ime Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine organizirali Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu i Hrvatska katolička misija Klagenfurt. Na misi je pjevao zbor Župe Gospe od zdravlja iz Splita pod vodstvom fra Stipice Grgata i orguljsku pratnju s. Zorislave Radić.
Sve okupljene na početku je kratko pozdravio bleiburški župnik mons. Ivan Olip, a u misu je uveo provincijal fra Marko Mrše.
Homiliju je održao predvoditelj slavlja dr. fra Marko Mrše, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.
Jedan od okrutnih ratova u prošlom stoljeću, II. svjetski rat, kako za vrijeme njegova trajanja tako i nakon njegova završetka, odnio je u smrt brojne ljude, što je velika tragedija, a još veća tragedija, ako uopće smijem uspoređivati, jest ona u kojoj su mnogi ljudi, voljom ljudskog uma, zadojenog bezbožnom komunističkom ideologijom i činom ljudske ruke nepravedno ubijeni. A ti su ljudi u najvećem broju naši sunarodnjaci, nedužni hrvatski vojnici i civili, čije je stradanje započelo prije 78 godina, ovdje u Bleiburgu, na prvoj postaji križnoga puta, 15. svibnja 1945. godine, rekao je na početku svoje homilije provincijal Mrše dodavši kako „ovo mjesto, simbol hrvatskih stratišta, jest i danas mjesto našega spomena, naše molitve i slavljenja Boga, koji je jedini pravi put, prava istina i pravi život, mjesto u kojem izražavamo svoj religiozni pijetet i molitveni spomen na ratne i poratne žrtve, preporučujući ih Božjem milosrđu s vjerom da je Isus Krist naš ideal i naša nada uveo u vječni život koji nam je obećao“.
(...)
Nismo ovdje da bismo sudili ikome. Ovdje smo, rekao je provincijal Mrše u nastavku homilije da bismo rekli i svojim prisustvom na ovome mjestu da stradali hrvatski vojnici i civili postoje iako ih sada nema, da su ljudi s imenom i prezimenom, dostojni poštovanja i traženja prave, jedinstvene i jedine istine, koju zna jedino Bog, a ljudi će je znati pod uvjetom da u svekolikim i sveobuhvatnim i temeljitim istraživanjima prevlada dobra volja, istinska želja za oprostom, što je pretpostavka za traženje istine i pravde, lišene svih predznaka tome suprotnima.
Bleiburg je ime, crni simbol najljuće osvete i mržnje, metafora mučenja, progona i pogibije velikoga mnoštva naših sunarodnjaka i pripadnika drugih naroda. Bleiburg je mjesto u kojem se na najokrutniji i najosvetničkiji način odigrao jedan djelić hrvatske povijesti. Simbol je najvećega stradanja Hrvata u 20. stoljeću, simbol je stradanja nenaoružanih i nevinih ljudi od ruke onih koji su ih na okrutan, a dobar dio njih mučilačkom metodom likvidirali s lica zemlje. Ovo zvuči i jest jezivo, strašno i stravično! Srušeno je i pogaženo temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na život i poštovanje tuđega života. Ovdje se ljudski život nije poštovao, a u ime bezbožne ideologije ovdje je na najgrublji način pogaženo dostojanstvo čovjeka. I besramni čin masovnih ubojstava nije bio „trenutni izljev mržnje“, kako je to, u svoje vrijeme, rekao jedan naš poznati političar, nego nijekanjem te istine su ponovo ubijani i ponovo bacani u bezbrojne jame, rekao je propovjednik u homiliji.
Bleiburg je datost oko koje se već desetljećima lome koplja oko dokazivanja prave i jedine i cjelovite istine. Nismo danas ovdje da bismo polemizirali ni o točnom broju stradalih, niti o drugim pojedinostima ili okolnostima koji su doveli do ove iznimno velike ne samo tragedije, makar pojam tragedija povezujem prvenstveno s nečim što se dogodi neovisno o ljudskoj volji, nego posebice velike nepravde koja vapi pred licem Božjim. Ovdje smo da se pomolimo za duše svih ubijenih i stradalih te da zazovemo Božje milosrđe da nam pomogne doći do prave i objektivne istine o svim događanjima povezanim s Bleiburgom i Križnim putem. Jer, kako je Krist rekao samo će nas „istina osloboditi“. U protivnom smo u konstantnom i opterećujućem ropstvu, rekao je provincijal Mrše.
(...)
U dijelu javnosti i danas prevladava mišljenje, težnja i želja da se Crkva u Hrvatskoj prikaže kao institucija koja u svom javnom djelovanju naglašava nacionalnu dimenziju i koja je isključiva ustanova. Međutim, istina je sasvim drugačija i tu istinu valja istaknuti. Crkva je Božji narod, božansko-ljudska ustanova od Isusa Krista ustanovljena, koja zagovara i propovijeda istinu, oprost i ljubav i promiče pravdu, bez koje nema istinskog mira. Stoga, naš dolazak ovdje je vjerom motiviran te uključuje prvenstveno molitvu i počast žrtvama, a ni u primisli nije postupati kao suci, a niti osvetnici. Zadaća Crkve je propovijedati i živjeti evanđelje u skladu s onom Isusovom rečenicom: „Ljubite jedni druge … ali i …Ljubite svoje neprijatelje!“, kao i onoga što je, Božjom milošću nadahnut, rekao blagopokojni zagrebački nadbiskup Franjo kardinal Kuharić, rekavši da neće uzvratiti istom mjerom na spaljenu kuću, razorenu crkvu, nego će ih čuvati, rekao je propovjednik.
(...)
Zahvalu na kraju mise uputio je nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislav Markić istaknuvši kako su u misnu nakanu uključene sve žrtve Drugog svjetskog rata i poraća a osobito iz hrvatskog naroda.
Prije završnog blagoslova predsjedatelj misnog slavlja fra Marko Mrše predvodio je molitva za odrješenje stradalih na križnim putevima hrvatskog naroda.
IKA/M.K.
PRINT