OGULIN - Gospićko-senjski biskup Marko Medo pohodio je jučer Župu Bl. Alojzija Stepinca u Ogulinu gdje je predvodio misu prigodom proslave župnog zaštitnika.
U koncelebraciji su bili provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša Branko Lovrić, župnik Mirko Kralj, Mišel Grgurić, Bernard Rubinić, Mirko Gregov i Josip Vnučec.
-Kad je bio izabran i imenovan za zagrebačkog nadbiskupa koadjutora, tada je u kratkom odgovoru na čestitke rekao ovo: Moje imenovanje jest za mene težak križ. Križ pak valja nositi prema pravilima kršćanske savršenosti ne samo strpljivo, nego radosno i sa žarom. Također, na drugom mjestu ističe: Moja su nakana i cilj čisti: slijediti nauk križa, te bez ikakva straha braniti katoličku istinu… U tim je riječima najkraće izražen njegov program. Danas možemo kazati da je u njemu sadržano i proroštvo o cjelini njegova života, o stvarnosti njegova biskupskog poslanja. Pri kraju života, nakon što je nevin izdržao sva poniženja suđenja i zatvora, i kad je već bio u izolaciji u Krašiću, ispovjedio je i ovo: Da mi netko sto godina tumači muku Isusovu, ne bih toliko shvatio i razumio, kao što sam shvatio i proživio kod suđenja. Na samom suđenju, kad su ga nepravedno optuživali, rekao je: Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego – jer mi je savjest čista – pripravan sam svaki čas i umrijeti. Nije se htio braniti. Rekao je: Pred sudom koji ima zadaću da izvrši nalog stanovite organizacije, ja se neću braniti. Strijeljajte me…, ali odgovarat vam neću. Bio je, dakle, uistinu spreman svaki čas umrijeti za istinu, za evanđeoske vrijednosti - protumačio je biskup i dodao:
- Bl. Alojzije Stepinac je čovjek čvrste vjere u Krista raspetoga. Vjera i predanost Kristu bili su njegov životni program. Krist raspeti bio je nadahnuće njegova pastirskog služenja. U smrti se tek prepoznaje prava veličina čovjeka. U smrti Bog pravednika ne ostavlja, uvijek proslavljuje, kao što je proslavio i svoga Sina – Isusa!
- Bio je postojan u evanđeoskom duhu i 1941., kao i one strašne 1945. godine. Svi koji su narod na početku euforično dizali, kasnije su taj isti narod ostavili, a kardinal je ostao dosljedan, ostao je trpjeti s narodom. Tako se 1945. godine suočio sa strašnim lažima komunističkog režima. Nije se bojao i komunistima reći istinu. Ne zato da ih napada, nego zato što je kao pravi učitelj vjere i morala branio dostojanstvo svakog čovjeka i njegovo neotuđivo pravo, kao što je to činio kroz cijeli Drugi svjetski rat. Kroz poniženje i mučeništvo bl. Alojzija bio je ponižen cijeli hrvatski narod s namjerom da se uništi svaki trag čovjekoljublja, domoljublja i bogoljublja.
- Mislim da ova situacija može dati mnogo svjetla i za danas. Ako gledamo samo na ljudsku stranu, imamo dojam da se često želi poniziti Crkvu, papu, svećenike, redovnike, redovnice, vjernike laike pa i sami hrvatski narod kad se svako domoljublje izjednačuje s ekstremnim nacionalizmom. Crkva živi svoje poniženje zbog svih skandala što se u njoj događaju, mnogi kritiziraju Crkvu, čak je neki napuštaju. Kršćanske vrijednosti kao da su postale nepoželjne, zaostale i kao takve neprihvatljive vremenu u kojem živimo - uputo je biskup.
IKA/M.K.
PRINT