OTOČAC – Na Dabru se digla kuka i motika, nema vijesti na našim dalekovidnicama da ne počinju s – Dabrom. Dabro je ovaki, Dabro je onaki (da parafraziramo Dinu Dvornika), Dabro ne valja, a mi svi drugi – cvijeće.
Jer po Dabri se udara već godinicu dana (napali na nj crveni i posrbice), te objavljena snimka gdje puca iz pištolja, pa se protegla vijest da je dao maloljetniku da puca iz automatskog oružja, pa onda osvanula snimka kako pjeva bećarac u čast Anti Paveliću (začudno, ne spominje ga u pjesmi, ali insinuacije su opasnije od činjenica), pa osvanula snimka da rasteže harmoniku i ne pjeva, a drugi pjevaju pjesme „ustaškog sadržaja“. I naravno Dabro za sve kriv. Treba njega, treba, vele crveni i posrbice.
A sjetimo se kako se samo Mesiću progledalo kroz prste kad je pjevao tamo negdje u Australiji neku ustašku, opravdao se da je samo – zijavao. I priča završena. Sjetimo se kako je časni Porfirije pjevao s četnicima u Americi o kokardi i Dinari, opravdao se da je samo – zijevao. I nikome ništa, „zijavalice“ kod nas uspijevaju. Pa što ne bi i Dabro rekao da je sao – zijevao.
Ali, kako Dabru treba dotući do kraja i izbaciti iz Hrvatskog sabora, crvena falanga je krenula u detaljno istraživanje „lika i djela“ Dabrina. Čisto udbaškima metodama. Pa otrkili su tako da rođen u Beogradu, majke ti mile. Ali nije ni na tome stalo, „otkrili su“ da je Dabro polutan, da mu je majka Srpkinja i da ima rođake u Republici Srpskoj. Pa da je neki daljnji rođak s nekim igračem iz Osijeka koji je otišao u Beograd.
Hm! Što sada s Dabrom? Po čistom „srpskom svetu“ Dabro je – Srbin. Jer tko god ima i „devetu kap“ srpske krvi, taj je - Srbin. Ako može jedan Ruđer Bošković biti proglašen Srbinom, da ne spominjemo niz drugih, kako ne bi mogao i jedan Dabro. Mora bit „naš“.
Postaje to nezgodno do zla boga, Dabro „naš“ pa pjeva ustaške pjesmice. A mi napali Hrvate i ocrnjujemo ih ustaštvom zbog toga, a Hrvati ni krivi ni dužni jer ustaške pjesmice pjeva Srbin Dabro. Nešto tu jako ne štima.
I što će se sada događati? Vjerojatno će se ta haranga stišavati jer Dabor je „naš“ a „mi“ to nismo znali, „samo sloga Srbina spašava, pa red je spasiti i Dabru. A haranga će se prebacivati na nekoga drugoga, samo treba pričekati koji dan i vidjeti na koga.
A Dabro, „kano klisurina“, ne popušta pred crvenima i posrbicama.
M.K.
PRINT