SENJ – Nije lako snimiti dobro fotografiju, zapravo nije fotografiju u današnje vrijeme teško snimiti, tehnika fotografskih aparata je toliko uznapredovala da i 'svaka bena' može fotografirati. S digitalnim fotoaparatom sve dok kartica podnese, na stotine fotografija.
Pa u čemu je onda 'kvaka 22'? Oduvijek bila, i sada je, u pomnom odabiru motiva i stručnom kadriranju. Treba znati odabrati motiv, treba znati odrediti vrijeme snimanja (dan, noć, jutro, podne, popodne, suton) i, ono što je najvažnije, fotografijom treba moći poslati poruku. Što je fotograf njome htio kazati, to je ono što običnu fotografiju, a onda i fotografe, dijeli od svih drugih.
Evo, uzmimo kao primjer ovu fotografiju. Uopće nije važno što je ona jutrošnja, što nam pokazuje kakvo je vrijeme bilo u Senju na rivi. Nešto je drugo u pitanju, a to je mjesto odakle je snimano (iz prolaza, iz volte). Dobiven je pozitivan zaobljeni oblik (volta), boja je svijetla i time 'optimistična', to ovoj fotografiji daje 'okvir', poput pravog rama na nekoj slici. Iz okvira se vizura širi na otvoren prostor, vidi se riva, ljudi, more, u daljini otok. Sve u punom jutarnjem osunčanju. No ono što možda nepažljivu oku promakne su ove dvije štange (pretpostavljam da služe pri podizanju i spuštanju barki u more), koje su okrenute jedna prema drugoj pa podražavaju okvir slike, kao da je volta pomaknuta van, kao da se replicira u posebno odabranoj projekciji. Iako nema trećeg takvog motiva, jednostavno se 'naslućuje' na niz mol ima još takvih okvira kroz koje treba proći. Time autor očito poručuje da čovjek nije ograničen samo 'zatvorenim' prostorom, već da je on, čovjek, sputan i u otvorenu prostoru, samo što to uvijek ne zamjećuje. Ograničenja su svuda oko nas, ograničenja svake vrsti, od onih banalnih pa do onih vrhunaravnih na koje se ne može utjecati…
Naravno, treba li uopće spominjati da je autor fotografije Pika Hapčo? Da, treba, baš zbog rečenog sadržaja i poruka koje ova fotografija nosi.
M. Kranjčević
PRINT