Odmaklo je to proljeće, kakvo-takvo, a priroda nastoji goniti svoje. U 'vrtlacima' se rascvjetale ruže. Lijepo ih je za vidjeti. Pa samo kad se prisjetimo da vrtne ruže potječu od šipka (divlje ruže), to pomalo rađa zbunjenost. Jer vrtne ruže zadržale su i šipkovu narav (trnje), ali su se obogatile većim i ljepšim cvjetovima. I sada, kako to reče mudri Konfucije, ima onih koji plaču što ruže imaju trnje, a ne vesele se što trnje ima – ružu. Doista je bio mudar taj Konfucije, stvari tako stoje, na trnu cvatu ruže. I kad bi ovu datost promotrili u prenesenu značenju, mnogo stvari bi nam u životu vjerojatno bilo jasnije. Ne treba trnu prigovarati što ima trnje, već mu se diviti što ima cvijet ruže. Isto tako ruži ne treba zamjerati što ima trnje, već se diviti njenoj ljepoti. A često puta smo u situaciji prosuđivati samo po jednoj osnovi, ili vidimo trnje, ili vidimo ružin cvijet. I dok bi se te 'filozofske misli' mogle rastezati do unedogled, valja se prisjetiti koju sve simboliku ruža ima.
Zovu je kraljicom cvijeća. Simbol je ona ljubavi i ljepote. Kroz gotovo cijelu prošlost ljudskog roda umjetnici veličaju ružu, i pjesnici, i glazbenici, i poete, i slikari …
Kad je ruža zakoraknula u svijet umjetnosti? Još davnih dana, u antici. Još je u staroj Grčkoj pjesnik Anakreont slavio ružu kao čarobnu kraljicu cvijeća i cvijet bogova, ni manje ni više. U to doba ona je bila simbol punog života i herojske hrabrosti, trijumfa i slave. Cvijeće ruže stavljali su stari Grci na grobove svojih junaka, dajući im tako besmrtnost, vjerovali su. U Rimu su imali poseban praznik, zvali su ga 'Rosalia', bio je običaj da se posipanjem ruža po grobovima i pripravom jela od njezinih latica prisjećaju pokojnika. Njima, Rimljanima, ruža je predstavljala raskoš, bogatstvo i izvrsnost.
Ali, ruže su bile simbol i nečega drugoga. Bile su vezane za grčke hetere i rimske kurtizane, mi bismo danas rekli 'za prijateljice noći'. Ta simbolika je protegnuta sve do 19. vijeka kada su 'darovateljice ljubavi' podrugljivo zvane 'ružama', a bordeli su nosili znakovita imena 'Kod crvene ruže', 'Kod ružinog vrta', naravno i u drugim izvedenicama.
No, ruže su prisutne i u kršćanskoj ikonografiji, imaju brojna značenja, vežu se za rajsku ljepotu i vječni život, za Božju ljubav i milost, ali i za nepokolebljivu vjeru i mučeničku smrt. Ruža je snažan simbol i Blažene Djevice Marije. Tako crvena ruža ponajprije simbolizira Marijinu ljubav i patnju zbog Isusove smrti, a bijela ruža čistoću i bezgrješnost. Time simbolika ruže nije u kršćanstvu iscrpljena, dapače.
Dalo bi se o ružama još ponešto kazati, ali to bi nas u ovaj kišovit (i pospan) dan predaleko odvelo.
M. K.
PRINT