Prije 100 godina bjesnio je Prvi svjetski rat (ili Veliki rat, kako ga se nazivalo dok se nije dogodio – Drugi svjetski rat). Točnije, predzadnja godina rata – 1917. Vodile su se mnoge krvave i dugotrajne bitke na svim frontovima, s velikim ljudskim gubitcima.
Dakako da su najveći gubitci bili među onim narodima u čijim su se zemljama odvijale neposredne ratne operacije, no velike su gubitke imale i hrvatske pukovnije, raspoređivane po svim frontovima, uključujući i Otočku pukovniju, odnosno K.u.k. Otočaner Infaterieregiment Graf Jellačić Nr. 79 (79. pješačka pukovnija zajedničke vojske iz Otočca). Ta se postrojba nazivala i Jelačićevcima.
Počast svojim poginulim sunarodnjacima europski narodi odaju s pijetetom, a u tome im se Hrvati pridružuju tek odnedavno i stidljivo. Trebalo je probiti led.
Velike zasluge u tome ime pukovnik Nikola Tominac koji sustavno istražuje 1. svjetski rat i udio hrvatskih postrojbi. Iz vojnih arhiva na svjetlo dana je iznio mnoge zaboravljene podatke i publicirao ih u nizu članaka. Podjednako sustavno zauzima se i za obilježavanje i odavanje počasti poginulim hrvatskim vojnicima na europskim bojištima.
Nakon Ukrajine i Poljske, zagrebački ratni veterani predvođeni pukovnik Tomincem posjetili su prošlog tjedna Zapadno bojište iz Prvoga svjetskog rata, točnije dva najkrvavija bojišta - Verdun (Francuska) i Ypres (Belgija). Ta dva bojišta postala su sinonim brutalnih borbi iz Prvoga svjetskog rata. Verdun je nazvan „Verdunski mlin za meso“.
Kod Verduna su se tijekom ljeta i jeseni 1918. zatekle i neke hrvatske postrojbe, što je potpuno nepoznato hrvatskoj znanstvenoj javnosti.
O tome pukovnik Tominac piše:
„Kako je počelo uključivanje Hrvata na ovome bojištu? Teške borbe u kolovozu i rujnu 1918., zahtijevale su da njemačko vrhovno zapovjedništvo zatraži od svoje saveznice Austro-Ugarske slanje dodatnih pojačanja. U svojoj poruci od 29. kolovoza, načelnik njemačkog Glavnog stožera feldmaršal Hindenburg napominje da su njemački gubici na Zapadu vrlo veliki, te da je u zajedničkom interesu da Austro-Ugarska u Italiji treba ostaviti tek toliko snaga sposobnih održati obrambene zadaće, a dio snaga uputiti na zapad. (…) Nakon toga krenuo je prema zapadu transport austro-ugarskih snaga i radničkih satnija, među kojima je bilo i 15.000 zarobljenih Rusa. (…). Tijekom 8. do 10. listopada k.u.k. 1. pješačka divizija napadnuta je od francuskih i američkih snaga, ukupno od četiri pješačke divizije. Uz sve poteškoće i značajne gubitke uspjela je zadržati svoje položaje. Na žalost, nije poznata sudbina ovih snaga nakon potpisivanja primirja. Poslije ovoga početnog koraka predstoji nam detaljno operativno istraživanje o svim aktivnostima Hrvata na ovome bojištu...."
Danas se na Ypres i Verdun slijevaju rijeke posjetitelja i turista koje odaju počast svojim poginulim precima. Delegacija zagrebačkih ratnih veterana (Brinjaka i Stajničana, zapravo) prvi je posjet neke hrvatske delegacije ovome bojištu.
Fotografije koje nam je ustupio pukovnik Tominac najbolje govore o tome s kojim se pijetetom Francuzi i Belgijanci odnose prema svojoj vojnoj povijesti. Mi smo još poprilično daleko od toga.
Pročitajte više na: https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/posjet-zagrebackih-ratnih-veterana-zapadnom-bojistu-prvoga-svjetskog-rata-verdunu-i-ypresu-1180496 - vojnapovijest.vecernji.hr
M.K.G.
PRINT