OTOČAC – Jučer je u Hrvatskoj gospodarskoj komori – Županijskoj komori Otočac organizirana panel rasprava pod nazivom Iseljeništvo kao potencijal demografskog i gospodarskog razvoja Hrvatske. Pripreme za ovu raspravu trajale su dulje vremena (gotovo godinu dana) jer je panel rasprava obuhvatila tri županije: Ličko-senjsku, Karlovačku i Sisačko-moslavačku. A trebalo je uskladiti vrijeme za sve pozvane paneliste te druge sudionike koji su pokazali zanimanje za ovu problematiku, toliko životnu i važnu ne samo u ove tri županije, već i za cijelu Hrvatsku. Središnjica HGK je prihvatio ovu inicijativu, proisteklu od predsjednika Županijske komore Otočac dr. Jose Brajkovića, koja naredne godine treba poprimiti mnogo šire razmjere, odnosno dostići ozbiljnu razinu rasprave na nacionalnoj razini.
Skup je u ime domaćina pozdravio dr. Joso Brajković istakavši: - Naročito se velike migracije, gubici i demografsko propadanje hrvatskog naroda događa u 20. st., bilo zbog deagrarizacije društva, političkih ili ekonomskih prilika, ratnih gubitaka u velikim ratovima ili promjena društvenih uređenja. Samo su tijekom II. svj. rata i poraća ti gubitci iznosili preko 500.000 stanovnika, a trend iseljavanja je nastavljen 60-ih i 70-ih godina 20. st. kada se otvaraju granice za ekonomsku emigraciju, što je demografski dodatno oslabilo Hrvatsku. Tijekom Domovinskog rata dolazi do novih migracija Hrvata iz Vojvodine, BiH, ili okupiranih dijelova Hrvatske, a nakon ulaska u EU i lakšeg kretanja stanovništva nastavlja se odlazak stanovništva uglavnom na područje Europe. Upravo je ovaj prostor, Banovine, Gorskog Kotara pa sve do Gacke, Like i Krbave, ali i Primorja izložen općoj depopulaciji, tj. smanjivanju ukupnog broja stanovnika. Samo je Ličko-senjska županija između dva popisa stanovništva imala prirodni gubitak od desetak tisuća osoba. Slično je bilo i sa nekim drugim područjima u Hrvatskoj tako da se, uz ovakva kretanja do polovice 21. st. može očekivati nastavak depopulacije – kazao je dr. Brajković.
U ime ličko-senjske županije skupu se obratila Jasna Orešković Brkljačić, dožupanica, ističući osviještenost i probleme koje stvara sve veća depopulacija stanovništva, nastala bilo prirodnih putem bilo jačim iseljavanjem. Orešković Brkljačić je ukratko navela i projekte koje provodi Ličko-senjska županija ne bi li smanjila iseljavanje i potakla useljavanje te je skup i otvorila.
Dr. sc. Nikola Šimunić je doista kratko, ali sadržajno i jezgrovito, što je bilo nadasve izazovno o ovako složenoj problematici reći ono najbitnije o ovoj problematici, osvrnuo se na hrvatske demografske probleme, usmjeravajući svoje izlaganje na tri tematske županije, što je bila podloga za daljnju raspravu na panelima.
Potom su uslijedila dva panela, koje je znalački i vješto moderirao djelatnik Županijske komore Otočac Ivan Laškarin.
U prvom panelu pod nazivom Hrvatska populacijska politika i iseljeništvo, sudjelovali su Nikola Šimunić - Institut za migracije i narodnosti; Mislav Rubić – viši stručni savjetnik u Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade i Mary Ann Rukavina Cipetić - GTF - Inicijativa za održivi rast.
Mislav Rubinić je pojasnio što se to sve čini u Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade, naglašavajući da se problematici pristupa sa znanstvenog aspekta, pokušavajući identificirati sve trendove koji se događaju i koji se tijekom vremena mijenjaju. Jedan od tih problema je iseljavanje stanovništva, odnosno pokušaji i načini kako pristupiti useljavanju novog stanovništva. Da bi se imalo najsvježije spoznaje, a to je osnova za pravovremeno reagiranje i poduzimanje mjera, potrebno je imati registar stanovništva, na čemu država radi i za ponadati se da će biti u funkciji u čim skorije vrijeme. Kroz demografsku strategiju moguće je kvalitetno planirati i povrat iseljeništva, što nije nimalo jednostavan posao jer svaka svjetska dijaspora nije ista, posve su različite i svaka ima svoje specifičnosti.
Mary Ann Rukavina Cipetić, i sama povratnica iz dijaspore (Amerika, Francuska, Bosna i Hercegovine) je iz prve ruke svjedočila što to koči i na kakve se sve prepreke nailazi kod useljavanja stanovništva hrvatskog podrijetla. Identificirala je nekoliko problema, poput potrebe za razvojem civilnog društva, zatim pokušaja poticaja samozapošljavanja, ulaska u poduzetništvo, s posebnim naglaskom na potrebe mladih i žena. Rukavina Cipetić je naglasila da bi hrvatski nacionalni interes bilo prvenstveno zadržati mlade ljude, da ne odsele, da je mnogo teže vratiti ljude iz dijaspore, ne samo one tradicionalne, davnašnje, već i ove suvremene. Drži da ima i malo informacija što se sve u Hrvatskoj može, da su međusobni kontakti skromni, da je zamrla razmjena iskustava i da pokatkada tako malo treba pa da ljudi odluče ostati u zemlji. Zanimljivo je da se novi iseljenici iz domovine spremni na sve poslove vani, koje bi s gnušanjem ovdje odbili, da su izloženi bezrazložnim frustracijama, da u inozemstvu olako ulaze u veće dugove i zbog toga da su prisiljeni tamo ostati, a da nije tih okolnosti možda bi se neki i vratili natrag. Nije u Hrvatskoj tako loše kako se propagira.
Nikola Šimunić je upozorio na neke nove trendove iseljavanja, nekada su u inozemstvo na rad odlazili uglavnom muškarci, sada se sele cijele obitelji, što je kud i kamo nepovoljnije jer je to trajno iseljavanje bez namjere povratka tih obitelji, a uglavnom se radi o ljudima u fertilnoj dobi, njihova djeca će također u tim zemljama ostati i teško da će se ikada vratiti u domovinu. Ovaj trend je posve nov i sadržajno drugačiji i opasniji. Dok je dobna piramida u Hrvatskoj izgubila jaku bazu (mlado stanovništvo), dotle je dobna piramida u hrvatskih iseljenika u inozemstvu posve drugačija, onakva kakva bi inače trebala biti, s jakom bazom (mladih ljudi). S druge strane, naglasio je Šimunić, sve se u Hrvatskoj proglašava lošim, sve je u svijetu „bolje“, gubi se tradicija, ima tu i podosta pomodnosti u iseljavanju jer nisu u svijetu „plotovi upleteni od kobasica“, daleko od toga.
Drugi panel se odvijao pod nazivom Iseljeništvo kao čimbenik gospodarskog razvoja, na kojem su sudjelovali: Marina Perić Kaselj - Institut za migracije i narodnosti; Ivanka Kunštić - Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske; Jorge Francetić - Obala Grupa d.o.o. & Latanlog d.o.o. i Marijan Krmpotić - Kroma d.o.o. Gospić.
Ivanka Kunštić je odmah na početku istakla da nije bilo hrvatskog iseljeništva diljem svijeta da teško da bi bilo slobodne Hrvatske. Hrvatska dijaspora je ta koja se svesrdno podržala na sve načine osamostaljenje i stvaranje države, dosanjavši konačno taj stari san. Hrvatska država održava intenzivne kontakte sa cijelom hrvatskom dijasporom na svim kontinentima, no u zadnje vrijeme je usmjerena na iseljene Hrvate u Južnoj Americi, poglavito u Argentini. U toj zemlji je velika hrvatska populacija, oni koji su u ratu i svršetkom Drugog svjetskog rata silom odselili su u ozbiljnoj životnoj dobi, no druga i treća generacija su svakako ciljana skupina. Više je načina i pristupa kako privući te ljude u Hrvatsku, jedan je doseljavanje najstarije generacije umirovljenika, druga je doseljavanje učenika i studenata, a treća je privlačenje poduzetnika hrvatskih korijena, koji su u svojoj sadašnjoj domovini stekli zavidni kapital i pozicije u tamošnjim društvima.
Jorge Francetić je povratnik iz Argentine, koji se trajno vratio u Hrvatsku s cijelom obitelji. I u domovini pokrenuo posao, a također i njegova djeca su pronašla lukrativne poslove u Hrvatskoj jer se radi o visokoobrazovanim specijalistima. Francetić je bio konkretan i predložio nekoliko ideja, poput otvaranja kampa u zabačenijim i siromašnijim argentinskim pokrajinama gdje ima dosta iseljenih Hrvata i njihovih potomaka, da ih se u pola godine pripremi za iseljavanje u Hrvatsku kao radnika, kao studenata i svih drugih koji bi se željeli doselili. Također smatra da bi bilo krajnje poticajno pozvati u domovinu skupine mladih ljudi, različita interesa, da vide što je Hrvatska, kako se ovdje živi, vjerojatno će se većina njih odlučiti tu i ostati. Hrvatska je njima nedovoljno poznata. Francetić je naveo i potrebu, kako on veli, da se za razne struke i poslove odabere „leader“ (stručnjak poduzetnik) koji će biti poveznica prema poduzetnicima u Južnoj Americi, ali i diljem svijeta, i omogućiti lakšu komunikaciju i sporazumijevanje oko mogućnosti otvaranja poslovanja u Hrvatskoj, privlačenja kapitela i realizaciji investicija.
Marijan Krmpotić iz Gospića je i sam povratnik nakon dvadesetak i nešto godina boravka i rada u Švicarskoj, koji je pokrenuo posao u domovini, ali koji ga širi i na druge europske zemlje. Smatra da nije vrijeme od čekanja raznih strategija i planova, već da treba odmah i sada djelovati. Pritom ne prebacuje odgovornost na državu, država je institucionalno dosta toga učinila, slijedi operacionalizacija. A tome može jako doprinijeti suradnja poduzetnika na nižoj razini. Krmpotić je ocijenio dobrom inicijativom nedavni susret hrvatskih i austrijskim poduzetnika iz metalne industrije koji je organizirala HGK, koji su u neposrednom kontaktu otvorili kanale buduće suradnje i poslovanja. Jer kvalitetno radno mjesto u Hrvatskoj je brana iseljavanju mladih ljudi, što svjedoči i primjerom radnika koje je zaposlio. Uvjeti rada i poslovanja u Hrvatskoj ne bi smjeli biti loši, i nisu loši, dobri su, a to je jamac zaustavljanju negativnih demografskih trendova i podizanju fertiliteta, što je konačni hrvatski cilj. Hrvatsko iseljeništvo ne bi smjelo biti nikada više – izvozni proizvod, naglasio je Krmpotić.
Marina Perić Kaselj je navela niz praktičnih pitanja i poteškoća koje se rješavaju i trebaju riješiti vezano za iseljeništvo, odnosno useljavanje. Trend useljavanja radnika u Hrvatsku je trenutačno potreban, no radi se o radnoj snazi koja će tu neko vrijeme biti i odseliti, bilo u neke druge zemlje bilo natrag u svoju domovinu. Na toj populaciji se ne može graditi čvrsta demografska politika. Institut za migracije i narodnosti sa stručnog aspekta izučava trendove i uočava zakonitosti, no do provedbene je politike da poduzima odgovarajuće mjere, koje ne mogu biti iste i stalne, koje se u kraćim vremenskim razmjerima moraju mijenjati jer su i promjene u svijetu ubrzane. Što se tiče hrvatskih interesa i stabilnosti države, hrvatsko iseljeništvo je najstabilnija poluga i podloga kojoj se treba obratiti.
Ova dva panela su završila, usprkos lošim dosadašnjim pokazateljima, s izvjesnim optimizmom, ali pod uvjetom da se poduzmu hitne konkretne mjere i da se preokrenu trendovi iseljavanja i osmisle pametni programi useljavanja hrvatske dijaspore, ali i svih drugih koji bi istinski odabrali Hrvatsku kao svoju buduću domovinu.
M.K.
PRINT