OTOČAC – Hrvatska drvna industrija ostala bez 79 milijuna kuna – odjeknula je ova vijest u svima govornima, tiskanima i ostalim elektroničkima medijima. Naime, rebalansom državnog proračuna, koji je u tijeku slaganja, matično Ministarstvo poljoprivrede ostalo je bez značajnih sredstava (čak 409 milijuna kuna), među kojima se nalaze i spomenuta sredstva za drvnu industriju.
Nekakvo obrazloženje za ovaj rez nađeno je u tome da je hrvatska drvna industrija našla izlaz iz krize, pa samim tim prestaje i potreba za poticanjem ove gospodarske grane. Jer drvna industrija se oporavlja brže nego drugi sektori i po prvi put u osam godina ona ostaje bez potpore. To je, navodno, grana koja može u kratkom vremenu uspjeti i zaposliti najveći broj radnika.
Nije hrvatska drvna industrija beznačajna, iako u Industrijskoj strategiji nije dospjela na mjesto pokretača industrije, već njena čuvara. Već sama ova činjenica izazvala je veliko nezadovoljstvo drvoprerađivača, koji drže da su jako nepravedno pozicionirani i koji traže da se to ispravi. A argumente nalaze u činjenici da mogu imati rast prihoda veći od 5 posto godišnje, a ako se tome pribroje i izvozni rezultati (65 posto proizvodnje se izvozi), ova tvrdnja se čini sasvim realnom.
U ukupnomu hrvatskom gospodarstvu drvna industrija sudjeluje s 13, a u ukupnom izvozu s 8 posto. Koliko god se bilo nezadovoljno s ovom granom djelatnosti zbog relativno niskog udjela finalne proizvodnje, ipak drvna industrija ostvaruje izvozni suficit. Ali bez daljnje potpore teško je očekivati da će se ostvariti bolji rezultati, osobito u onom udjelu povećanja finalne proizvodnje. Jer ne treba zaboraviti da je finalna proizvodnja kroz proteklo razdoblje gotovo pa posve uništena. Samo na primjeru drvne industrije u Ličko-senjskoj županiji valja se prisjetiti najvećeg proizvođača namještaja INO Otočac, zatim proizvođača kuhinja Nehaj Senj i proizvođača stolica Tena iz Perušića. Svi su oni nestali, a nestali su i brojni veliki hrvatski prerađivači, da ih ne nabrajamo redom.
Hrvatska drvna industrija se u zadnje desetljeće ipak nekako koprca. Uspjela je preživjeti teška krizna vremena zapadnih tržišta, nekako se održati i polagano jačati finalnu proizvodnju. Vladalo je nekakvo mišljenje da drvoprerađivači nemaju što ponuditi zahtjevnomu svjetskom tržištu u namještaju, prvenstveno zbog slaba dizajna. No, pokazalo se da kada se snage upru (sinergijski učinak) da se mogu napraviti značajni iskoraci. Svakim danom se možemo osvjedočiti da na pojedinim sajmovima i izložbama hrvatski dizajn dobiva svoje mjesto pod suncem, da je pravo iznenađenje i da ne treba imati kompleks pred nekima davno etabliranima, a tome vjerojatno dobrim dijelom pridonosi i Centar za dizajn pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Naravno da se takvim stanjem ne može biti zadovoljno, izvoz finale u ukupnom izvozu drvoprerađivača čini 35 posto udjela, ostatak je u izvozu primarnih proizvoda. Država se, barem deklaratorno, zalaže za povećanje udjela finalne proizvodnje.
Drvoprerađivači u Ličko-senjskoj županiji su uspjeli opstati (38 je registrirano kao trgovačko društvo, k tome treba pribrojati i one koji su u statusu obrtnika), premda je krizno vrijeme bilo zaprijetilo mnogima. Kako je izvoz bio mahom orijentiran na Italiju, talijansko tržište je prestalo gotovo posve povlačiti izvoznu robu i valjalo se preorijentirati na arapska i istočnoazijska tržišta. Ali nevolje izazvane „arapskim proljećima“, posebno u Egiptu, poremetili su i taj dio tržišta. Sve u svemu, drvni prerađivači su najznačajniji izvoznici, njihov udjel je čak 43 posto ukupna izvoza u županiji, što nije mala stvar. Zato je lokalna i regionalna samouprava posebno osjetljiva na problematiku ove branše, zalažući se za što bolji tretman u odnosu na Hrvatske šume i nadležna ministarstva i konkretna novčana stimulativna sredstva. Jer ako drvoprerađivači dospiju u nepovoljnu gospodarsku poziciju, županija je (industrijski) na koljenima.
A kako su se lokalni drvoprerađivači okoristili spomenutim poticajnim sredstvima? Prijašnjih godina bilo je 127 korisnika potpora na razini države. U prosjeku su dobivali oko 400.000 kuna, od 50.000 do milijun kuna. Kakav je udjel u tome bio iz ove županije? Kao primjer uzmimo najbliže godine, u 2011. godini njih 10 iskoristilo je ukupno 5,4 milijuna kuna, u 2012. taj iznos pao je na 2,9 milijuna kuna i iskoristila su ga osmorica prerađivača. U lanjskoj godini nitko od njih nije koristio ova sredstva, osim dva prerađivača iz sredstava za t. zv. kapitalna ulaganja (radilo se o stimuliranju inovacija u proizvodnim procesima).
Navodno će država pokušati na druge načine pomoći (izvoznoj) drvnoj industriji. Spominju se neke garancije i krediti za izvoznike (kredit je ipak kredit!) te neke druge mjere kojeuključuju i "ugradnju stolarije u javne objekte". Valja pričekati i vidjeti što će od toga biti realizirano.
M. Kranjčević
PRINT