OTOČAC – Danas je Svjetski dan kazališta. Mnogo će samo odmahnuti rukom, sve u stilu „koga briga“, drugi će se čisto hohštaplerski graditi da ih to zanima, a ne zanima ih nimalo, uostalom nikada nisu bili u kazalištu ili na nekoj predstavi, treći će odobriti sve aktivnosti koji ovaj dan simbolički nosi.
A Svjetski dan kazališta pokrenuo je 1961. ITI - Internacionalni teatarski institut, međunarodna organizacija osnovana u namjeri povezivanja kazališnih ljudi. Svake se godine 27. ožujka u tisućama kazališta širom svijeta čita međunarodna poruka. Ovogodišnju poruku napisao je Brett Bailey, južnoafrički dramski pisac, dizajner, redatelj, autor instalacija i umjetnički direktor produkcijske kuće Third World Bunfight.
Taj dan je prigoda za podsjetiti javnost na snagu izvedbenih umjetnosti i umjetničkog stvaralaštva. Doista se lijepo poklopio uspjeh otočkih gimnazijalaca i njihove mentorice Snježane Orešković, a koji su, da se još jednom s ponosom prisjetimo, osvojili prvo mjesto na LIDRANU u Primoštenu i to baš u kategoriji scenskog prikaza. Neki će reći da to nije pravo kazalište, možemo se složiti s tim, za pravo kazalište se traži mnogo i u njega se ulaže mnogo, ali što je scenski prikaz ako nije predvorje kazališta? Otočki gimnazijalci su pokazali da se ne mogu, i ne trebaju, nimalo smatrati inferiornima u odnosu na kolege iz t. zv. velikih gradova, pače i samoga Zagreba. Bitna je svježina ideje, ona je nositeljica svega što je literarno, svega što je umjetničko, ma o kojoj god grani umjetnosti se radilo, pa ako imate „čuku“ za takvo što, ne može proći nezapaženo. Doista su otočki gimnazijalci i njihova mentorica „pronesli rodu glas“ – kako bi rekla naša baba Franca i „osvitali obraz svima“. I onima koji su zaslužni za ovaj uspjeh na bilo koji način, i onima koji nisu zaslužni nimalo, a mogli su biti, trebali su biti, očekivalo se da budu.
No da se vratimo na Svjetski dan kazališta. Pored svjetske poruke, i svaka država koristi prigodu da dade i svoju nacionalnu poruku. Evo teksta hrvatske poruke:
Hrvatska poruka
'Velika mi je čast što mi je dana prilika, povodom Svjetskog dana kazališta, obratiti se ovim pismom svekolikoj hrvatskoj kazališnoj javnosti.
Danas, nakon 40 i nešto godina glumačkog trajanja, podvlačeći crtu pri punoj svijesti izjavljujem: Ja sam glumac. Biti glumac znači biti članom velike obitelji koja se zove KAZALIŠTE. Glumac je srž kazališta.
Prije 40 godina, kada sam na pozornici HNK u Zagrebu, igrao ulogu Hamleta, u svojoj mladenačkoj naivnosti bez rezerve sam povjerovao Hamletovim uputama glumcima: “ Svrha glume je bila i jest, da bude ogledalo prirode, da pokaže vrlini njeno pravo obilježje, a ruglu njegov pravi lik i obris”. Ta moja vjera u smisao kazališta, osmislila je moje glumačko postojanje. I zato: hvala kazalištu!
A svima vama, dragi mladi kazalištarci, poručujem: budite naivni i pišite, igrajte, režirajte svoje “Mišolovke” i vjerujte da će u vašem ogledalu, publika, bez koje to ogledalo ne postoji, prepoznati koji su to ljudi, kako bi rekao Držićev Negromant , “nahvao” a koji “nazbilj”.
Jer “ljudi nazbilj, ljudi su blazi, ljudi su tihi, ljudi mudri, ljudi razumni, njih oči uprav gledaju, a srce im se ne maškarava; srce nose prid očima, da svak vidi njih dobre misli. I dan današnji ljudi su nazbilj pravi ljudi i gospoda, a ljudi su nahvao feca od ljudskoga naroda. “
I na kraju želim spomenuti neke kazališne umjetnike kojih više nema, a koji su svojim umjetničkim djelovanjem ostavili duboki trag, ne samo na mene kao glumca, nego i na svekoliko hrvatsko kazalište. Hvala profesorima: Tomislavu Durbešiću, Zlatku Crnkoviću i Izetu Hajdarhodžiću; redateljima Petru Šarčeviću, Kosti Spajiću i Marinu Cariću. Hvala kolegama glumcima Vanji Drachu, Zdravki Krstulović, Eni Begović, Božidaru Oreškoviću i svim drugim umjetnicima koji su nas zadužili posvećenošću kazalištu.
A Vama živima čestitam Svjetski dan Kazališta!'
Zvonimir Zoričić, glumac HNK u Zagrebu, nacionalni prvak
-Jadna ti san ga pošla, celi život ti ja glumin, fort ja glumin, u kući glumin, u postelji glumin, u selu glumin, ma i u crikvi glumin, svudaj ja glumin, u svima sistemima ja glumin, i da nisan bila dobra glumica odavno bi mene vrag ručal. Zato živil Svicki dan kazališća! – dala je svoju poruku na ovaj dan baba Franca.
M. Kranjčević
PRINT