OTOČAC – Ekološka proizvodnja prehrambenih proizvoda je postala prava moda. Postalo je to „in“, svi se na nju pozivaju, svi preporučaju tako proizvedene proizvode, svatko tko ima novca i drži do sebe kupuje takve proizvode, za Boga miloga ta zdravlje je najpreče, a zdrava hrana je lijek, to je već davno ustvrdio grčki liječnik i filozof Hipokrat rekavši „neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana”. Izgleda kao da je najrazvijeniji i modreni svijet otkrio novu galaksiju, a nema tome tako davno da su naši predci bavili ekološkom proizvodnjom a da nisu ni znali da je to to. I da je svijet ekološki proizvodio svoju hranu sve do pred nekih možda pedesetak godina, kako gdje.
I taj moderni svijet je počeo stimulirati ekološku proizvodnju, ali je po svojoj navadi izmislio toliko propisa i pravila da se postavlja pitanje treba li se eko-proizvođač prvenstveno baviti papirima i formularima ili se uhvatiti motike i proizvoditi to što proizvodi. Usput se kao mamac spominje visoka cijena takvih proizvoda, spominje se kako se i na malenim površinama može od ekološke proizvodnje živjeti, a u uvjetima globalne krize i velike gospodarske neizvjesnosti i još neizvjesnije budućnosti, neki ljudi se možda požele tim baviti.
Oni koji su krenuli u ekološku proizvodnju dobrim dijelom su išli „grlom u jagode“. Najčešće ljudi misle da je dovoljno imati nezagađenu njivu, da je dovoljno gnojiti stajskim gnojem, da se korov i nametnici ne prskaju i da imaju ekološki proizvod. Daleko je to od toga, barem po zahtjevima silne državne, sada i EU birokracije. Mnogi koji su se upustili u tu proizvodnju su zažalili, mnogi ozbiljno promišljaju da je napuste, k vragu i eko i markice za eko, drugi su odlučili baviti se proizvodnjom „zdrave hrane“, ma što god to značilo.
Ove probleme uvidjela je i europska birokracija. Sjećamo se da je ta ista birokracija propisala da krastavici moraju biti te i te dužine, da ne smiju biti krivi, da rajčica mora biti jednake krupnoće i još kojekakvih gluposti koje priroda u svojoj raskoši ne poznaje i ne priznaje. A velike novce ta ista EU daje za poticanje ekološke proizvodnje. Navodno godišnje padne i do 20 milijarda eura. U toj se istoj Europi ekološkom poljoprivredom bavi 186.000 domaćinstava, u odnosu na tu brojku hrvatskih 1.864 je doista na razini simbolike. Tržište ekoloških proizvoda se godinama širi, u posljednjih desetak godina govore da se učetverostručilo. Tržište tim proizvodima uvelike ovisi o povjerenju potrošača, stoga je glavni cilj zakonskih promjena osigurati bolji kontrolni sustav kako bi se to povjerenje zadržalo i povećalo.
Ali zamijećeno je da ima niz barijera da se ekološkom proizvodnjom bavi više domaćinstava, osobito onih manjih. Zato je Europska komisija odlučila da popravi stvari, da pojednostavi propise, da smanji administrativne troškove, ali i da pojača kontrole. Stoga se kani za malene uvesti zajedničko certificiranje, što odmah smanjuje inspekcijske preglede i certificiranje. A čim su manji troškovi proizvodnje, proizvod treba biti konkurentniji u odnosu na proizvode proizvedene na svaki drugačiji način. Zemlje članice su pozdravile mogućnost grupnog certificiranja za mala ekološka gospodarstva do pet hektara jer to pojednostavljuje i pojeftinjuje postupak, a znači i manje troškove na kontrolama.
Ovime se želi postići tri cilja: zadržati povjerenje potrošača, zadržati povjerenje proizvođača i olakšati poljoprivrednicima prelazak na ekološki uzgoj. Namjera je da ekološki uzgoj ostane vjeran svojima načelima i ciljevima kako bi se zadovoljili javni zahtjevi u području okoliša i kvalitete.
Europska komisija je odobrila i akcijski plan o budućnosti ekološke proizvodnje u Europi. Planom se predviđa bolje obavješćivanje poljoprivrednika o inicijativama u području ruralnog razvoja i poljoprivredne politike EU, kojima se potiče ekološki uzgoj, jačanje veza između projekata istraživanja i inovacija u EU-u i ekološke proizvodnje te poticanje potrošnje ekološke hrane, npr. u školama.
Kako će se u svemu tome snaći hrvatski ekološki proizvođači, pokazat će vrijeme.
M. Kranjčević
PRINT