OTOČAC – Proljeće je, a u meni nemir – lakonotni je to tekst koji ipak pogađa pravu stvar. Ove godine proljeće je, reklo bi se, pristojno pohitalo, priroda se napela i sve kipti da se pokaže u svojoj raskoši. Naravno, ako ne bude još ružna vremena, a klima je sve više nepredvidiva. Osobito kad je u pitanju „hrvatski Tibet“, odnosno ova najprostranija hrvatska visoravan u kojoj se ugnijezdila Gacka, Lika i Krbava, poznata po svojima temperaturnim ekstremima.
Kako je u prirodi nemir, kako su počeli kolati proljetni sokovi, tako se i ljudi uzbude, lijepo vrijeme ne da im mira, treba izaći iz kuće i nešto raditi dok ne dođu oni pravi zemljani radovi. A to je vrijeme kao rođeno za uređivanje živica, za skupljanje suha granja, za uklanjanje kojekakva žbunja i šipražja koje se tako lako ne da utamaniti, ali to je za mnoge i prilika da se „belidu voćke“. Stara je to navada da se stabla šljiva, jabuka, krušaka, već tko što ima u svom voćnjaku, premaže razmućenim vapnom. Kako su se nekada bojale kuće vapnom (bez dodavanja boje, jer za to nije bilo novca), a ono je po svojoj prirodi bijelo, narod je za bojanje zidova govorio da „beli“. Naravno da o „kreču“ i „krečenju“ nije bilo ni spomena, niti je to narodu bilo znano, te riječi su uvezene iz srodna nam jezika.
Držalo se da je bijeljenje stabala voćaka korisno, da sprječava kojekakve štetnike na voću. Drugi su smatrali da je u pitanju samo estetika jer lijepo je vidjeti pobijeljena stabla. Kao takva govore više o brizi domaćina za svoj voćnjak nego što to ima kakva efekta. Čak se tom „problemu“ pristupalo i sa stručne strane, jedno vrijeme struka je govorila da je to posve beskoristan posao, da se bojanjem vapnom ne postiže ama baš ništa. No bilo je i onih koji su tvrdili suprotno, da tu ima nešto i da nije tek puka navika i tradicija. Navodno da redovito bojanje debala ipak sprječava širenje lišaja na krošnju voćke, a poznato je da su lišajevi došli glave brojnim voćkama, posebice šljivama.
No kako bilo da bilo, ova slika govori da ima još uvijek tradicionalista koji ne padaju pod udar „modernih“ trendova relativiziranja svega i svačega. Pa ako i nema velike koristi, priznat ćete da lijepo izgleda.
M. Kranjčević
Foto: A. Kaćunko
PRINT