OTOČAC – Danas je Međunarodni dan dječje knjige. Svaki dan je ili „svjetski“ ili „međunarodni“ pa prijeti opasnost da ne će biti dosta dana u godini. To se i pokazalo pa na isti datum već ima nekoliko takvih međunarodnih ili svjetskih dana.
Zašto je 2. travnja određen kao Međunarodni dan dječje knjige? Nije slučajno, na taj dan 1805. rođen je Danac i najpoznatiji pisac bajki Hans Christian Andersen. Ako bajke nisu najčešća tema dječje knjige, a što onda jest? Upravo je Andersen, kao pisac, sinonim za autora dječje knjige.
Važnost dječje knjige je u pobuđivanju zanimanja djece za čitanje. Jer čitanje je navika koja se stječe kao i svaka druga. A ljudi kažu da navike treba razvijati od malena. Neka suvremena kretanja i gibanja u cyber svijetu ukazuju na posve negativne trendove, a to je da se sve manje čita, odnosno da se mlada populacija, od najranija djetinjstva, služi svima „modernim čudima“ tehnike, koja nimalo ne razvijaju njihovu „načitanost“, dapače jako je sužavaju i siromaše. Knjizi su najavljivani čak „crni dani“, da će postati anakrona, da je gotovo postala nepotrebna zbog silnih društvenih mreža na kojima se može naći „sve“, bolje rečeno može se tamo naći „sve i svašta“. No, knjiga se ipak pokazala žilavija nego što se mislilo, opstaje i zadržava svoje mjesto u uljudbi svijeta.
No, nedvojbeno je primijećeno da mladi ljudi upravo zbog provođenja silna vremena na društvenima mrežama osiromašuju svoj jezik. Njihov vokabular se svodi na svega nekoliko stotina riječi, odnosno njihov jezik neodoljivo podsjeća na nekakav „sms“ jezik. Ta pošast je zahvatila gotovo čitav svijet i ma koliko se za taj „trend“ spočetka imalo razumijevanja, opadanje načitanosti i posljedično obrazovanja ima niz dugoročnih posljedica za najrazvijenija društva svijeta. Upravo ta posljedica potiče mnoge da preokrenu procese, odnosno da se ne samo djeca, već i odrasli, vrate dobroj staroj knjizi.
M. Kranjčević
PRINT