Ispod prijevoja Vratnik, u mjestu Majorija, uz cestu Vratnik - Senj, nalazi se fontana koja zahvaća izvor velebitske pitke vode. Ova fontana je poznatija pod nazivom "CARSKO VRILO".
Izgrađena je u klasicističkom stilu. Na njenoj južnoj strani uklesan je natpis: CESARSKO VRILLLO FERNINAND I CESAR AUSTRIJANSKI 1837 Naumio i izveo J. Cajet. Knesich C. Kr. major.
Isti natpis uklesan je na zapadnoj strani na latinskom jeziku, a na sjevernoj strani na njemačkom.
Fontana je izgrađena u vrijeme radova na osuvremenjavanju prometnice od Karlovca do Senja u razdoblju od 1833. do 1845. godine. Radovima je upravljao major Josip Kajetan Knežić, rodom iz Petrinje.
Spomenuta prometnica od Karlovca do Senja je u prometnoj geografiji poznata kao JOZEFINSKA CESTA. Major Knežić bio je poznati graditelj cesta u kršu. Za vrijeme gradnje ceste između Vratnika i Senja imao je major Knežić svoje sjedište u jednostavnoj, prizemnoj graničarskoj kući prekrivenoj šimlom južno od Vratnika. U kući tlocrtne veličine 10 x 10 m bio je smješten ured i stan. Tu je prizemnicu narod prozvao "Majorija", a ona svjedoči o skromnim prilikama u kojima je Knežić stvarao svoje veliko djelo. Kasnije je cijeli zaselak dobio naziv Majorija.
Iznad "Carskog vrila", također u klasicističkom stilu, izveo je Knežić crkvicu Sv. Mihovila kao svoju zadužbinu. Vjerojatno je tu i prije toga postojala crkvica Sv. Mihovila budući je i mjesto nosilo isti naziv.
Iza crkvice u monolitnoj stijeni izgradio je Knežić za sebe grobnicu, u kojoj je po vlastitoj želji i sahranjen. Na nju su mu zahvalni Senjani postavili spomen ploču s natpisom:
"Mjesto od pokoja telesnih ostatakah gosp. Josipa Kajetana Knežića austrianskoga Leopoldova reda viteza, grada Senja začasnog građanina, osnovah cestah Velebitske, Josipove i Karkobaške, kao i luke senjske učinitelja i posla u proizvođenju ravnatelja rođena u Petrinji 15. veljače 1786. i preminuvšeg sa žalostju mnogih počitateljah u Senju 15. rujna leta 1848."
-------------------
Mr.sc.Nives Opačić u Vijencu - novine Matice hrvatske je napisala:
Ako se opaljeni suncem vučete oštrim serpentinama prema prijevoju Vratniku iznad Senja da se konačno odmorite od ljetovanja, proći ćete kroz sasvim neugledno mjesto od 2-3 kuće. To je Majorija (načinjena na isti način kao već prikazana Banija — ban+ija; major+ija; biskup+ija). Major (lat. maior — veći, viši; stariji) najniži je čin višega časnika kopnene vojske i zrakoplovstva. Pa premda se u današnjoj Hrvatskoj vojsci taj čin zove bojnik, ime Majorija ovdje govori o prisutnosti austrijske vojske. O općoj koristi od ceste i onom što je nužno svakom putniku — o vodi — upravo u Majoriji i danas svjedoči ozidana česma. Voda je dobra, hladna; oni koji znaju za nju zastaju i nataču je u kanistre te voze kući. Dok misle na svoju dobrobit, uoče li i obližnji mauzolej u klasicističkom stilu? Tu počiva čovjek koji nam je podario i vodu i trasu današnje asfaltirane ceste. Bio je to naš Petrinjac, major austrijske vojske Josip Kajetan Knežić(1786-1848), poznati graditelj cesta u krasu. Dvije su se ceste prije »njegove« (1833-1843) pokazale prestrmima, a »njegovom« se, eto, vozimo i danas. Skroman čovjek podigao si je najljepši spomenik. Ne neku beskorisnu velebnost, nego česmu i cestu koje već 170 godina služe ljudima.
IB / NL
Foto: IB
PRINT