OTOČAC – Turistički sektor u Ličko-senjskoj županiji nije beznačajan, dapače. Istina jest da dominira turizam na moru, prvenstveno u Novalji, Karlobagu i Senju (podrazumijeva se šira okolica tih mjesta), no ni t. zv. kontinentalni turizam nije za podcijeniti. Svakako tome doprinose nacionalni parkovi, posebice naš najstariji, najpoznatiji i najposjećeniji Nacionalni park Plitvička jezera. Sve značajniju turističku ulogu počinje igrati i Nacionalni park Sjeverni Velebit, nije zanemariva uloga Parka prirode Velebit, zatim Pećinskog parka Grabovača u Perušiću, Memorijalnog centra Nikola Tesla u Gospiću, Utočišta za medvjede u Kuterevu, vrila rijeke Gacke, dalo bi se još toga nabrojiti. U odnosu na neka protekla desetljeća, mora se priznati da se turistička ponuda ovoga kontinentalna dijela županije poboljšava, ne možda onom brzinom kakvu bi poželjeli, ali ipak da. Mnogo se toga ima, radi se na ponudi, na formiranju turističkih proizvoda, poboljšava se promidžba pa ne izostaju ni rezultati. Naravno da je to još daleko od nekakva ideala, ali ništa nije nastalo preko noći pa ne će ni određeni sadržaji u turizmu, mukotrpan je to posao.
Jedan od trendova u suvremenoj turističkoj ponudi je i t. zv. „šoping turizam“. Poznate su neke velike, svjetski razglašene destinacije, poput Pariza, Rima ili Londona, da ne nabrajamo dalje, gdje je odlazak u kupovinu glavni razlog dolaska (stranih) gostiju. U Hrvatskoj je taj trend u povojima, premda se zamjećuje i primjećuje da sve više turista koristi svoj odmor za odlazak u kupovinu. Nije to neka velika brojka, u Zagrebu je to svega pet posto gostiju, ali ipak. No mnogo je veći broj onih gostiju koji dolaze iz posve drugog razloga, ali koriste prigodu za kupnju, opet da se vratimo na Zagreb, takvih je 40 posto od svih hotelskih gostiju, što nije zanemarivo.
Kada govorimo o šopingu turista time se nužno ne misli na velike trgovinske centre. Zapravo, oni stranim gostima nisu baš zanimljivi jer ih imaju i u svojim zemljama. Turistima su više zanimljive trgovine i butici (ne nužno tekstila i odjeće) u kojima mogu kupiti nešto posve originalno, ali i dobro. Uniformnost proizvoda malo koga više zadovoljava, traži se posebnost i autentičnost.
Kakva su iskustva s ovime u Ličko-senjskoj županiji? Kontaktirali smo neke od turističkih poslenika i dobili neke informacije. Ravnateljica NP Plitvička jezera Natalija Božićević kao primjer navodi goste iz Japana i daleka Istoka, koji su dobri kupci, koji imaju kulturu kupovanja darova svojim obiteljima i prijateljima (krajnje nepristojno je vratiti se s puta bez dara) pa zato kupuju relativno skupe stvari, poput skupih kravata ili dizajniranih rubaca. Jeftine stvari ih ne zanimaju. Očito je kupnja vezana uz zemlju podrijetla gostiju, njihove navike, ali i za imovno stanje. Jadranka Kraljić, vlasnica suvenirnice Gačanski dućan iz Otočca nema takva iskustva. Teško prolaze skuplje stvari, čak i one jeftinije slabo se prodaju. Pritom naglašava da su bolji kupci domaći gosti od onih stranih kojima je i nekoliko kuna za kakav suvenir mnogo.
Vlasnica Agencije Gacka Tours Ruža Orešković, kao organizator turističkih posjeta, u svoju ponudu uključuje i kupovinu. U turističke pakete često ugrađuje posjete privatnim siranama, medarima, proizvođačima prirodnih sokova i drugih prirodnih proizvoda, domaćega mljevenog brašna, što kod gostiju pristojno prolazi. Dapače, oni koji su već bili i uvjerili se u kvalitetu robe inzistiraju pri ponovnim dolascima da im u turu bude uključena i kupovina.
Već ovih nekoliko primjera govori o smjernicama kojima treba ići u turističkoj ponudi. Nužna je prije svega visoka kvaliteta, gostu se sve manje može prodati rog pod svijeću, zatim ponuda podrazumijeva lijepo oblikovanje (design) robe koja se prodaje, i kao treće, nužno je povezivanje proizvođača, trgovaca, turističkih djelatnika i agencija. Tek sve to u simbiozi može dati novu kvalitetu ponude po kojoj će neka destinacija, u konkretnom slučaju Ličko-senjska županije, biti sve više prepoznata, odnosno prepoznatljiva.
M. Kranjčević
PRINT