U senjskom parku, odnosno Parku Pjesnika spomenici su četvorice senjskih pjesnika, Silvija Strahimira Kranjčevića, Milana Ogrizovića, Vjenceslava Novaka i Milutina Cihlara Nehajeva koje je grad Senj podigao u njihovu čast.
Danas ćemo se osvrnuti na Silija Strahimira Kranjčevića, koji se rodio u Senju 17. veljače 1865. gdje je i započeo školovanje. Završio je gimnaziju, iako nikada nije maturirao. Želja mu je bila da postane svećenik, pa odlazi 1883. g. na teološki studij u Rim. Brzo je uvidio da to nije za njega, pa napušta Italiju i odlazi u Zagreb, gdje upisuje tečaj za učitelja.
Pošto u Hrvatskoj nije mogao naći posao on odlazi u Bosnu, gdje radi kao učitelj u nekoliko mjesta.
Svoju prvu pjesmu Zavjet objavljuje sa 18 godina. Njegov početak pisanja poezije obilježile su uglavnom domoljubne i pjesme ljubavne tematike. Prvu zbirku pjesama Bugarkinje objavio je 1884. kroz koju potvrđuje svoje pravaško i hrvatsko političko uvjerenje.
Kranjčević se nije samo deklarirao kao Hrvat i domoljub on je to zaista i bio. Borio se za samostalnost Hrvatske države, a to se i u njegovim pjesmama osjećalo.
1895. g. počeo je uređivati časopis Nada, u kojem su pisali mnogi ugledni književnici.
1898. g. objavljuje svoju drugu zbirku nazvanu Izabrane pjesme. Od 1902. do 1908. g. izdao je još dvije zbirke Trzaji i Pjesme, dok su Pjesnička proza i Izabrana djela objavljena nakon njegove smrti.
Silvije Strahimir Kranjčević pjesnik i istinska Hrvatska domoljubna veličina, umro je u Sarajevu 29. listopada 1908. nakon teške bolesti u 44. godini.
D.B.
PRINT