OTOČAC – Davno su prohujala ta vremena kada je drvna industrija bila u državi miljenče. Danas bi se reklo da se tu istu industriju tretira kao nahodče. Odavna joj ne cvjetaju ruže, a svi oni gospodarstvenici koji se bave ovom djelatnošću godinama muku muče, vape, predlažu, kritiziraju, najavljuju propast, no sve se čini kao da je uzalud. Nemalom broju njih mnogo puta se učinilo da nikome do drvne industrije nije stalo, da se stalno ponavljaju iste priče kako treba preći na više faze obrade drveta, kako treba ponuditi krajnji finalni (visokosofisticirani?!) proizvod svome i zapadnom tržištu i sve tako ukrug. Kako se u svemu tome snaći, pozicionirati i repozicionirati, pravo je pitanje i za drvnu industriju Ličko-senjske županije, vodeću industrijsku granu, u strategiji razvoja županije jednoga od tri najvažnija gospodarska sektora.
Samim ulaskom u EU pozicija hrvatske drvne industrije se mijenja. Potpore ovoj industriji bi trebale ići kroz program Ruralnog razvoja. Do 2020. se u ovom programu predviđa 30 milijuna eura za šumarstvo, ali nije posve jasno odnosi li se to i na prerađivačku (drvnu) industriju, ili će ona ostati kratkih rukava. Takve neizvjesnosti ne bi trebalo biti, barem se od Europe očekuje da bude jasna i transparentna.
A da bi se stanje popravilo, da bi se iskoristile prilike, da bi drvna industrija konačno (po)vratila onaj značaj koji je imala u hrvatskoj industriji dosta, dosta davno, predlažu se i određene mjere. Hoće li one biti prihvaćene? Još značajnije od toga, ako i budu prihvaćene, hoće li biti sprovedene? Mnogo puta su neke mjere donesene, ali provedba je bila slabašna ili nikakva.
Što se to sve predlaže? Predlaže se učlanjenje u europske krovne organizacije radi brže razmjene informacija u drvnoj industriji. Zatim se predlaže supstitucija t. zv. vertikalnih potpora novim programima posebno namijenjenim drvnoj industriji. Predlaže se također poticanje stanovništva i krajnjih korisnika da koriste drvne proizvode, poput prozora, parketa, drvenih obloga i slično (a što s forsiranjem plastičnih prozora poradi energetske učinkovitosti?). Traži se izmjena i dopuna mjere 302 IPARD-a u sektoru 7 – obnovljivi izvori energije te se u ovoj mjeri traži poticanje proizvodnje električne energije iz biomase. Traži se također i posebna linija potpore za nastup drvne industrije na stranim tržištima (razvoj novih proizvoda, sajmovi, predstavljanja, nacionalno brendiranje slavonskoga hrasta, hrvatskog parketa i dr.). Akcija Drvo je prvo, koju je pokrenula Hrvatska gospodarska komora, se mora revitalizirati i napraviti novi koncept cijelog projekta, koji je u biti dobar, ali nije dovoljno eksploatiran. Predlaže se hrvatskoj Vladi da uredbom obveže ugradnju ekoloških proizvoda u javnoj nabavi (sjetimo se samo ugradnje stranih parketa u arenama koje su građene za rukometno prvenstvo). Hrvatska drvna industrija nije zadovoljna ni sa zakonodavstvom, zato se predlaže donošenje posebnog Zakona o preradi drveta, s tim da taj zakon ne bi smio imati više od deset članaka, a kojim zakonom bi se reguliralo pravo na sirovinu (stalnu boljku drvoprerađivača), s tim da bi na 70 posto (hrvatske) sirovine pravo imali pravni subjekti iz Hrvatske. Tu se navodi i potreba brisanja odredbi o licenciranjima, burzi drveta, ispitivanja namještaja i niz drugih drvnim prerađivačima važnih pitanja.
Drvna industrija osjeća potrebu za jačanjem kadrovskih potencijala i reprezentativnosti svog sektora. Naime, u posljednjih nekoliko godina evidentno je jako interesno lobiranje na štetu ovog sektora, ili u korist samo nekih (jakih). Zato se predlaže objedinjavanje kroz Klaster konkurentnosti u koji bi bili uključeni svi, od Hrvatskih šuma, svih zainteresiranih udruga pa do institucija. To bi trebalo rezultirati dobivanjem posebnog statusa u hrvatskom gospodarstvu. A da bi se to dogodilo, potrebno je izmijeniti Industrijsku strategiju i u njoj izmijeniti status drvne industrije.
Ima tu još ponekih prijedloga, poput donošenja Deklaracije o šumi i drvu, zatim potreba intenzivnije suradnje sa Šumarskim fakultetom, osnivanjem Središnjeg državnog tijela za koordinaciju razvoja drvnog sektora, i tako redom.
Danas i sutra se u Opatiji održava 11. Drvno-tehnološka konferencija. Radi se o središnjem sektorskom okupljanju drvne industrije i šumarstva u Republici Hrvatskoj i zemljama u okruženju, na kojem preko 250 sudionika tradicionalno rezimira sektorske prilike, poslovne trendove te iznosi prijedloge za poboljšanje stanja u budućim razdobljima. Hoće li ova konferencija nešto pomaći s mjesta? Jedanaesta je po redu, sudeći po onima prošlima, crv sumnje i dalje može gristi i nagrizati.
Na konferenciji sudjeluju vodeće tvrtke ove branše, državni dužnosnici iz pripadajućih resora, predstavnici EU institucija i strukovnih udruženja, dobavljači tehnologija, dizajneri, vodeći ekonomisti, predstavnici bankarskog sektora koji uobičajeno prate ulaganja u ovu gospodarsku granu. A svi oni razgovarat će o korištenju sredstava iz EU fondova, o biomasi i energiji iz drva, o uporabi drva u Jugoistočnoj Europi i o aktualnim pitanjima drvoprerađivačkog sektora.
M. Kranjčević
PRINT