OTOČAC – Ukidaju se turističke zajednice – ne ukidaju se turističke zajednice. Ova zbunjujuća dvojba već dulje vremena leprša hrvatskim turističkim prostorom, stvara dvojbe, nedoumice, rađa strahove, traži repozicioniranje, kod djelatnika u turističkim zajednicama njedri zebnju njihova o(p)stanka, što sve nije dobro za sam turizam. Jer teško je očekivati od ovog dijela turističkih poslenika da će „sagorjeti“ u svom poslu ako je sve toliko neizvjesno i upitno, ako su izbačeni iz svog ležišta i egzistencijalno ugroženi. Prirodna je to i ljudska reakcija, pa neka kaže tko god što hoće.
Valjda da bi se donekle umirila javnost, ministar turizma Lorencin pomirljivo govori o transformaciji dosadašnjih turističkih zajednica. Kaže on, ministar, da se sustav ne će radikalno mijenjati, ali da će do preustroja doći. Pametni bi kazali: nije šija nego vrat. A što se tim preustrojem kani postići? Navodno još jače povezivanje javnog i privatnog sektora, ali da to sve ne će ići bez dogovora s turističkim djelatnicima i nadležnim institucijama, ma što god to trebalo značiti. A zna se da je Ministarstvo turizma zacrtalo da će nestati TZ, a nastati će DMO (destinacijske menadžment organizacije) i RMO (regionalne menadžment organizacije). Samo da se ne bi dogodilo da se promijenilo ime (naravno, u verzijama utemeljenima na stranim jezicima, ne hrvatskome, dakako) i da je to ta velika reforma turističkoga javnog servisa.
A veliki su planovi u hrvatskom turizmu. Kako je Hrvatski sabor usvojio Strategiju razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine, Lorencin je nedavno predstavio kako se to u praksi provodi. Navodno se od čak 26 mjera provodi njih 23. Neke mjere su već realizirane, neke se realiziraju, a neke će tek doći na red. Glavni ciljevi spomenute Strategije su nove investicije od čak sedam milijardi eura (dobro ste pročitali). Očekuju se silna ulaganja u hotelske kapacitete ne bi li se udjel hotelskog smještaja povećao s 13 na 18 posto od ukupnih smještajnih kapaciteta. To, navodno, za sobom vozi 20.000 radnih mjesta i još 10.000 radnih mjesta koja se neposredno naslanjaju na turističku djelatnost. Turistička potrošnja treba doseći 13,3 milijarde eura (za sada smo na nekih 7 – 7,5 milijardi).
Da bi se sve to ostvarilo, ministar turizma najavljuje i promjenu određenih zakona. Tako kani u proceduru pustiti zakon o pružanju usluga u turizmu, zakon o ugostiteljskoj djelatnosti te već spomenuti bolni zakon o turističkim zajednicama, koje smatra ključnim za učinkovitije funkcioniranje turističkog sustava općenito.
Svega lijepoga je najavljeno, svega obećano, praksa se pokazati koliko je toga bilo realno utemeljeno, a koliko je samo pustih želja. Ne preostaje drugo nego pričekati rezultate.
M. Kranjčević
PRINT