OTOČAC – Na sav mah se govori o velikoj hrvatskoj zaduženosti, pritom se misli na onu vanjsku zaduženost, koja se broji u milijardama dolara i koja raste svake godine. Ekonomski analitičari govore i upozoravaju na još veći unutarnji dug, na veliku nesolventnost i nelikvidnost i upozoravaju da je ovo jednako veliki problem, ako ne i veći, od vanjskog duga zemlje. Bilo kako bilo, nije dobro.
FINA je nedavno izišla s najnovijim podatcima o zaduženosti cjelokupna hrvatskoga gospodarstva sa stanjem krajem travnja ove godine. I što nam ti podatci govore? Ukazuju na povećanje zaduženosti cjelokupnoga hrvatskoga gospodarstva. Zaduženost raste u svim hrvatskim županijama, osim Ličko-senjske, Bjelovarsko-bilogorske, Zadarske županije i Grada Zagreba, gdje je taj rast zaduženosti manji nego godinu dana ranije. A tko je onda najzaduženiji? Ipak Grad Zagreb, koji dosiže 40 posto svih nepodmirenih dugova u zemlji. Velika je to brojka, i zabrinjavajuća te stvara neku drugu sliku u odnosu na druge obećavajuće podatke zagrebačkoga gospodarstva. Zanimljivo je da rast duga bilježi Splitsko-dalmatinska županija, zatim Istarska, Primorsko-goranska i na kraju Zagrebačka županija. U svih tih pet županija ukupno nepodmirenih obveza je čak 71 posto, što ekonomskim analitičarima stvara podlogu za ponešto drugačije tumačenje problema odnosa razvijenih i manje razvijenih dijelova zemlje.
Koliko u toj zaduženosti sudjeluje gospodarstvo Ličko-senjske županije? Ne mnogo, tek 0,9 posto (što otprilike odgovara inače udjelu ove županije u gospodarstvu Hrvatske). Tu je negdje i Požeško-slavonska, Osječko-baranjska i Zadarska županija pa bi se jednostavno moglo protumačiti da što je slabije gospodarstvo da je i zaduženost manja (što također nije nešto čemu bi se trebalo radovati).
Ali kada se stanje zaduženosti promatra prosječno dospjeli dug po poslovnom subjektu, slika je ponešto drugačija. Tu Ličko-senjska županija iskače na drugo mjesto s prosječnim dugom od 673.000 kuna, jači je samo Grad Zagreb s 854.000 kuna. I ovaj podatak govori dovoljno sam za sebe, hoćemo reći da iako je poduzetnika manje, iako je zaduženost u apsolutnim brojkama snošljiva, ona je prosječno po poslovnim subjektima ipak u Ličko-senjskoj županiji velika. Tome u prilog ide još jedan podatak, a taj je da je prosječni dug u Ličko-senjskoj županiji najviše porastao (42 posto), dakle zaduženi se još više zadužuju, dok je spomenuti dug na području Grada Zagreba gotovo upola manji u rastu (21 posto).
Tko to, sektorski gledano, hrvatsko gospodarstvo toliko zadužuje? To je građevinski sektor s 25 posto ukupnog duga. Nešto malo manje participira trgovina (na malo i veliko) s 23 posto, zatim prerađivačka industrija s 11 posto, potom poslovanje nekretninama s 8,3 posto te na kraju turistički sektor a 8,2 posto. Dug promatran u prosječnom iznosu po poslovnom subjektu, po svojoj veličini dominantan je u poslovanju nekretninama (2 milijuna kuna), nešto manji je u komunalnim djelatnostima (1,66 milijuna kuna), u sektoru rudarstva i vađenju (1,13 milijuna kuna) i u građevinskom sektoru (0,07 milijuna kuna).
Iz ovih nekoliko podataka mogu se izvući određeni zaključci, a ti su da unutarnjem povećanju duga kumuje građevinski sektor, što je donekle i razumljivo jer je u cijelosti s prevelikima izgrađenim stanovima doslovno blokiran (zadužen). Posljedično je na to nadovezano poslovanje s nekretninama jer se stanovi i kuće, zbog opće krize i bojazni građana što će biti sutra, slabo ili nikako prodaju. Zanimljivo je veliko zaduženje komunalnih poduzeća te sektora koji se bave iskapanjem šljunka i drobljenjem kamena, što se također nužno mora vezati s kolabirajućim građevinskim sektorom općenito, odnosno potpunim zastojem u niskogradnji (autoceste, ceste, željezničke pruge, nasipi i dr.) koje je inače financirala država kroz poduzeća u dominantnom njenu vlasništvu.
Ovi spomenuti sektori ipak nisu toliko dominantni u gospodarstvu Ličko-senjske županije. Pa odakle toliko zaduženje? Ne treba se tome čuditi jer je sektor trgovine dominantna grana gospodarstva, a trgovina sve više posustaje, ona je po prirodi stvari posljednja došla na red. Bez obzira na uspješne turističke sezone, i turistički sektor sve više gomila dugove, a to je drugi važan sektor u gospodarstvu ove županije.
I na kraju, može li se u gospodarstvu Ličko-senjske županije po pitanju zaduženosti što popraviti? Na lokalnoj razini, uz sve napore i htijenja, stanje se ne će bitno promijeniti sve dok središnja država ne promijeni i ne pokrene određene procese, bolje rečeno dok ne budu stvoreni uvjeti za izlazak iz gospodarske krize općenito.
M. Kranjčević
PRINT