OTOČAC – Jučer je u Hrvatskoj gospodarskoj komori – Županijskoj komori Otočac održan 1. radni sastanak osnovanih sekcija Zajednice obiteljskog smještaja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Na ovom skupu sudjelovali su predstavnici sekcija utemeljenih u pet županijskih komora: Rijeci, Puli, Zadru, Šibeniku i Otočcu. Susretu je nazočila i direktorica Sektora za turizam HGK Leila Krešić Jurić te poslovni tajnik Lidija Mišćin.
Bila je ovo prava prigoda da se predstavnici obiteljskog smještaja gotovo iz cijele jadranske Hrvatske (nedostaje samo Split, koji je u tijeku osnivanja, i Dubrovnik) bolje međusobno upoznaju, da razmijene dosadašnja iskustva i porazgovaraju kako unaprijediti ovaj važan dio, može se reći po kapacitetima i glavni, hrvatskog turizma. Svakako da je u tome dosad najveće iskustvo prikupila sekcija Primorsko-goranske županije, koja djeluje organizirano već nekih 15 godina, dok su u svima ostalim spomenutim županijama to mlade sekcije, osnovane početkom ove godine, ili su još uvijek u tijeku osnivanja po svojim podskupinama.
Upravo zahvaljujući tomu bogatom primorskom iskustvu, bolje reći krčkom, jer ne treba smetnuti s uma da je Nedo Pinezić spiritus movens cjelokupne ove akcije, inače predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja pri HGK i (po prvi puta) predstavnik obiteljskog smještaja u Turističkom vijeću Hrvatske turističke zajednice, moglo se čuti niz korisnih savjeta kako ponajprije dobiti raspršene iznajmljivače soba i apartmana, kako ih okupiti, organizirati, odnosno kako surađivati s drugim organima koji mogu bitno utjecati na ovaj turistički dio, poput suradnje s policijom, turističkim zajednicama, načelnicima i gradonačelnicima, županima, raznim inspekcijama i svima onima s kojima se dolazi i mora doći u doticaj (pružatelji drugih usluga, poput taksista, agencija za organiziranje izleta, dobavljača ugostiteljske opreme i dr).
Pinezić je imao potrebu naglasiti da hrvatski obiteljski smještaj nije incident, nije puka slučajnost koja se dogodila eto tek tako, već da ima 170-godišnju tradiciju. Ta tradicija je jednaka onoj austrijskoj, uostalom Austrijanci su i počeli razvijati turizam na obalama sjevernoga Jadrana, odnosno švicarskoj tradiciji. Nažalost, ta tradicija bila je 1945. prekinuta, kao privatna inicijativa nepoželjna, a vlasti bivšeg režima su dopuštale obiteljski smještaj, dapače molile su vlasnike kuća da primaju goste tek onda kada je počeo dolaziti sve veći broj stranaca, a hotelskih kapaciteta nije bilo dovoljno. Da nije bilo ovih lomova, obiteljski smještaj u Hrvatskoj bi bio sasvim jedna druga priča, naglasio je Pinezić, navodeći da su u Austriji mali obiteljski hoteli dominantni u ukupnima kapacitetima smještaja, a poznato je do kojih se visina vinuo austrijski turizam.
Na ovom skupu je ocijenjeno da organiziranje obiteljskog smještaja daje svoje prve rezultate, odnosno da se lakše čuje njihov glas, što do sada nije bio slučaj, i što je neke iznenadilo. I u onim vremenima prije demokratskih promjena, privatne iznajmljivače se nije progonilo, toleriralo ih se, ali se nije o njima nije brinulo pa kako se tko već snađe. Bio je to nekakav dobrodošao ispušni ventil koji je nadomještao manjak hotelskih postelja, odnosno mjesta u kampovima. Nažalost, takva se praksa dobrim dijelom nastavila i u Hrvatskoj. O svima se brinulo, samo ne i o obiteljskom smještaju, a on po svojim smještajnim kapacitetima je dominantan – 60 posto svih postelja je u obiteljskom smještaju. Samo radi usporedbe, jedna Bugarska ima tek 5 posto kapaciteta u obiteljskom smještaju. Ono što je za Hrvatsku posve specifično, i karakteristično, a to je obiteljski smještaj, desetljećima je bilo u zapećku, poput turističke Pepeljuge, a ne da je iskorišten kao njena posebnost (differentia specifica).
Da bi se to stanje popravilo, odnosno da bi se potaklo i druge ljude koji raspolažu s nekretninama, neiskorištenima nekretninama, praznim kućama ili stanovima i slično, da se uključe u ovaj dio gospodarske priče, da obogate hrvatsku turističku ponudu, i naravno, da na tome zarade, Hrvatska gospodarska komora je još lani krenula s idejom sustavnog organiziranja obiteljskog smještaja i njegova boljeg i prepoznatljivijeg pozicioniranja na turističkom tržištu. Osobito je to važno u ovima kriznim vremenima kada svaki prihod dobro dođe ne bi li se smanjio pritiska na sve prazniju državnu kasu, odnosno socijalu. Predstavnici obiteljskog smještaja žele da se njihov glas čuje, da sudjeluju u svima onim akcijama koje se tiču turizma, od pravne regulative pa do sasvim konkretnih akcija.
Sekcija u Primorsko goranskoj županiji, kao najstarija i najiskusnija, spremna je svima, koji to žele, prenijeti svoja iskustva, od određenih edukacija do prezentiranja modela suradnje sa svim akterima koji imaju utjecaja na hrvatski turizam.
Na kraju je kao ekskluzivna vijest najavljeno ove jeseni održavanje 1. Foruma obiteljskog smještaja na Danima hrvatskog turizma. To je već korak od „sedam milja“, jamačno.
M. Kranjčević
PRINT