Uskočka plemićka i časnička obitelj podrijetlom iz Senja. Prvi spomen ove uskočke obitelji nalazimo u poznatom drugom popisu senjske vojne posade na tvrđavi Nehaj iz 1551.
Vraneša Wadovinaz(Badovinac), vojvoda senjskih uskoka dobio je zbog vojničkih zasluga carsko plemstvo i grb od cara Maximilijana II. u Beču 23. studenoga 1567.
Uz njega kao senjske vojvode iste godine austrijsko carsko plemstvo su dobili: Radojica, Bastašić, Radić Vignevitsch (Vignjević), a nešto kasnije 5. kolovoza 1569. carsko austrijsko plemstvo, također su dobile uskočke vojvode: Juraj Batalović, Silvester Jurić, Vice i Vuksan Marinković, Ivan Heraković, Vuk Višesavić, Gašpar Vučetić i Radman Vučetić.Od žumberačkih plemičkih obitelji koje su još ranije u borbama s Turcima i mLečanima stekli razne privilegije bili su osim Badovnaca i obitelji: Hranilovič, Gvozdenović, Predović i Smičiklas.
Svi oni su carsko plemstvo i grb dobili zbog revnosti u izvršavanju vojničke službe jer su se kao vojvode senjskih uUskoka istaknuli u borbama protiv Turaka koji su stalno napadali grad Senj i njegovu okolicu.
Kao poznati senjski uskoci i uskočke starješine Badovinci su se nakon potpisivanja Madridskog mira 1617. između Austrije i Mletačke Republike morali iseliti iz Senja , a njihove brodice i kuće bile su razorene da se nebi ponovno povratili natrag u Senj. Oni se prisilno naseljaju oko 1618. kao uskoci Vlasi jer je ovaj kraj bio slabo naseljen, a također je bilo i dosta napuštene zemlje za obrađivanje. Obitelj je iz Senja prvo naselila prostor oko Brinja, a zatim u Žumberak gdje su također služili kao vojnici i iskusni časnici jer su vojničko umijeće donijeli iz uskočkoga grada Senja.U Žumberku i danas žive Badovinci, potomci raseljenih senjskih Uskoka.
Ugarsko-hrvatsko plemstvo s pridjevkom “ Badovinski” dodijeljeno je 16. veljače 1896. Nikoli Badovincu, pomoćniku namjesnika za Bosnu i Heercegovinu, te kasnije i gradonačelniku grada Zagreba. Spomenuti Nikola Badovinac nakon okupacije Bosne i Hercegovina od Austro-ugarske 1878. organizirao je upravu u Bosni i Hercegovini i kandidirao se za zastupnika. Pisao je mnogo o Žumberku i žumberačkom kraju i objavio nekoliko članaka i knjiga.
Imao je sina Đuru koji je umro 1899., a Đuro je imao kčerke, Jelku, udanu za Đuru Ružića, riječkog poduzetnika i industrijalca, oca kasnijeg hrvatskog bana Viktora Ružića i Milku, udanu Pany, koja je živjela na Sušaku.Iz ove uskočke senjske i žumberačke obitelji vodi podrijetlo i naš poznati iseljenik iz SAD-a John Badovinac, član Glavnog odbora Nacionalne federacije američkih Hrvata.
Enver Ljubović, prof.
PRINT