OTOČAC – Nedavno je na ovome i na nekim drugim portalima objavljena vjestica kako se obnavljaju stare zgrade. Kamoli sreće da ih se više obnavlja. U nekomu razvijenom svijetu, a mi, zasada, to nismo, obnavljanje zgrada je zamašnjak izlaska iz gospodarske krize. No, kada je besparica u pitanju, može se samo razmišljati o toj jednoj poluzi kojom se može potaknuti građevinski sektor.
A kod starih (i starijih) zgrada ima različitih situacija, ima onih čije je stanje takvo da predstavljaju opasnost prolaznicima. Ima i takvih koje su u vlasništvu građana koji nemaju sredstava za obnovu fasade ili krova pa da ih na glavu postaviš. No ima i onih koji ipak imaju sredstava za obnovu, ali je u pitanju pusta nebriga ili određena komocija.
Često puta se građani znaju zapitati što se u takvim situacijama može učiniti. Tko je taj koji može zatražiti i narediti sanaciju objekata? Čija je to nadležnost? Često puta su se u takvim prigodama odgovornosti (ne)nadležnosti prebacivale s jedne institucije na drugu. A lokalna samouprava je bila razvlaštena i posve nemoćna. Je li tome sada tako?
Stanje se promijenilo, novim Zakonom o građevinskoj inspekciji (NN 153/13) dane su značajnije ovlasti i komunalnom redarstvu da može djelovati, naročito kad su u pitanju fasade i napuštene građevine, što je opisano u članku 51. tog zakona. Tako u provedbi nadzora komunalni redar ima pravo i obvezu strankama narediti poduzimanje sljedećih mjera:
1. uklanjanje ruševine zgrade,
2. otklanjanje oštećenja pročelja i pokrova postojeće zgrade koja nisu nosiva konstrukcija,
3. uklanjanje građevine,
4. usklađivanje provedbe zahvata u prostoru koji nije građenje,
5. uklanjanje zahvata u prostoru koji nije građenje,
6. privremenu obustavu izvođenja radova,
7. dovršenje vanjskog izgleda zgrade,
8. izlaganje energetskog certifikata.
Tako kaže zakon, sve ostalo je na organiziranju jedinica lokalne samouprave. Prigoda je to da se riješe neke dugogodišnje neuralgične točke kad je u pitanju izgled grada.
M. Č.
PRINT