OTOČAC – Moglo se to vidjeti na nekima nacionalnim hrvatskim dalekovidnicama, ili ponegdje pročitati u tisku, da su neki hrvatski seljaci dobili certifikat „Proizvodi hrvatskog seljaka“. O čemu se tu radi?
Udruga hrvatskih tržnica i Savjetodavna služba Hrvatske još od 2008. godine u suradnji s lokalnom upravom dodjeljuju ovaj certifikat svima onima koji imaju vlastitu proizvodnju i s njom izlaze na tržnicu. Dakle, radi se o pravim seljacima, proizvođačima, ne prekupcima koji samo (pre)trguju tuđim proizvodima. Ovim certifikatom se potvrđuje da vlasnik certifikata ima vlastitu proizvodnju hrane, njime se ne garantira kvaliteta proizvoda (da se ne stvori zabuna s certifikatima za ekološku proizvodnju i dr.).
Certificiranje je dragovoljno, ne mora ga se imati pošto-poto. Ali onaj tko ga ima dobiva poseban znak po kojemu se na tržnici razlikuje od svakoga drugoga, što mu stvara određenu prednost u odnosu na one koji nemaju spomenuti certifikat. Certifikat je podložan kontroli pa je lako one koji se ne drže postavljenih pravila i isključiti.
Do sada je u Hrvatskoj dodijeljeno tek oko 600 certifikata. Njihove nositelje je moguće vidjeti na tržnicama Varaždina, Čakovca, Koprivnice, Bjelovara, Zagreba, Siska, Daruvara, Osijeka, Ludbrega, Slatine, Kutine, Slavonskog Broda i Pule. Nažalost, niti jednoga nema s područja Ličko-senjske županije, koliko nam je ta činjenica poznata. Možda bi bilo dobro promidžbeno poraditi na tome i na ovom području.
Udruga hrvatskih tržnica će i nadalje podupirati ovu akciju radi zaštite malih poljoprivrednih proizvođača. I u samoj Europskoj uniji mali proizvođači su prepoznati kao važan segment poljodjelstva. Jer mala gospodarstva su prilagodljivija i žilavija od velikih sustava. I u Europi se njihov broj smanjuje pa je ovaj projekt nema samo tržišnu već i socijalnu i demografsku komponentu. A to je Europska unija ugradila u ciljeve Zajedničke poljoprivredne politike. No ne treba očekivati od Europe sve da sama rješava, valja poraditi na tome i na lokalnoj razini.
M. Kranjčević
PRINT