OTOČAC - Svašta u današnje moderno vrijeme može postati vijest, pa tako i izmjena zakona o obiteljskim odnosima. Pitat ćete se u čemu je tu novina, kakve to zakon može izroditi zanimljive vijesti? Može, može, i te kakve. Pa što je vijest?
Vijest je da novi obiteljski zakon obvezuje djecu da poštuju roditelje i pomažu im u obiteljskoj zajednici (tako govori članak 89. Zakona - Dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im u obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici u skladu sa svojom dobi i zrelošću te biti obzirno prema članovima obitelji.). Pa u čemu je tu novost?
U tome što po prijašnjem zakonu to nije bila djetinjska obveza. Na sva zvona se raspredalo kako je dijete – dijete, kako je djetetu jedina obveza da se igra i da i (eventualno) pohađa uspješno školu. I tako do 18. godine njegova života. Za slučaj da je majka ili otac dao djetetu neku radnu obvezu, dijete je moglo roditelje prijaviti na nekakav telefon (reklamiralo se to na državnim dalekovidnicama), reći da ga „zlostavljaju radom“ i eto ti socijalne službe na vrat. Mogao je to prijaviti i susjed (čak se poticalo susjede da reagiraju i da prijavljivanjem obave „svoju građansku dužnost“), bilo tko. A kad ti se nakalemi socijalna služba na vrat, nema majci mrdanja, pod prismotrom si dugo, dugo vremena, često puta ni kriv ni dužan.
Možemo se prisjetiti da su mediji bili (i još uvijek su) preplavljeni sa „zlostavljanjem“ djece radom. Nisi mogao upaliti televizor a da na njemu nema nekakvih „branitelja“ i „pravobranitelja“ koji su prodavali naciji priče o djetinjstvu i bezbrižnosti djetinjstva do punoljetnosti mlade osobe. Upozoravali su roditelje i društvo koliko je štetno djeci davati da nešto rade, prisiljavati ih na rad, usput napominjući kakve ih kazne mogu pogoditi. Takva komocija u odgoju djece proglašavana je najvišim tekovinama najrazvijenijih zemalja slobodoumna svijeta. I onda, ako su roditelji slijepo poštivali te uzuse (i zakonske odredbe), kad je dijete napunilo tih famoznih 18 godina života, ako nije bilo vično radu i obvezama, onda je to proglašavano roditeljskim „propustom u odgoju djeteta“, sva odgovornost je bačena na obitelj, a društvo (i svi ti stručnjaci) je od toga pilatovski pralo ruke. A naša baba Franca, koja ionako nije od toga ništa razumjela (ili je sve dobro razumjela) je rekla: - „Staroga vola se ne uči orat!“. Još je k tome nadodala: - „Na dite ni niki natovaril posal kaj ne more delat“.
Eh, upravo na toj osnovi, koju je baba Franca izrekla, svoju novu „filozofiju“ temelji i novi obiteljski zakon. A koliko je godina trebalo proći da netko progleda i uzmakne pred svojima društvenim eksperimentima (s nemjerljivima lošim posljedicama u društvu), sve pod egidom „znanosti“ i „znanstvenosti“. Kako je moguće da je ljudska civilizacija uopće nastala i opstala bez takvih „modernih socioloških spoznaja“, kakve su vrijedile, eto, do jučer? Kako su nepismene obitelji uopće odgajale svoj naraštaje sve do potkraj 20. stoljeća? Može se tu postaviti tisuću zajedljivih pitanja, ali to nema smisla. U besmislu tražiti smisao je prava avantura, Sizifov posao.
I kada su mediji objavili ovu senzaciju od obiteljskog zakona, uslijedilo je sprdanje s takvom zakonskom odredbom. Odmah su se rasprele rasprave kako sada roditelji mogu tužiti dijete ako ne ispunjava zakonske obveze (dakle, dijete je u nepovoljnoj poziciji), i slične stvari. Naravno da je ovakvima komentarima i stavovima nastavljen posao destrukcije obitelji kao takve. Sve što može obitelj držati na okupu, sve što joj doprinosi da funkcionira kao temeljna jedinica svakoga društva onima koji obitelj smatraju „opasnom pojavom“ nije dobrodošla. I tako u krug. Srećom da se roditelji nisu obazirali na stari zakon pa su svoju djecu odgajali većinom tako kako smatraju da ih treba odgajati, s radnima navikama. Naravno da ni ova nova odredba zakona ne će pridonijeti djeci da se late obveza ako im roditelji i obitelj nisu to usadili u njihovu odgoju.
I da se ne zaboravi, zakon stupa na snagu 1. rujna ove godine, dakle još mjesec dana roditelji ne smiju djeci davati radne zadatke do njihove 18. godine, djeca imaju još mjesec dana na bezbrižne „djetinje igre“.
M. Kranjčević
PRINT