OTOČAC – Public relations, kako se to „moderno“ kaže, je u suvremenom svijetu sasvim obična, i nužna, stvar. Transparentnost rada, pravovremeno obavještavanje javnosti postao je neki suvremeni kanon ponašanja, i nema te institucije koja ne će pribjeći ovom sredstvu rada. Naravno da se svatko pritom nastoji predstaviti u čim boljem svijetlu, prirodno je to, i tako postići određene bodove u javnosti.
Tako i Hrvatska policija ima svoje glasnogovornike, nekada se tome u socijalizmu reklo „narodnim jezikom“ portparol. Ti glasnogovornici priopćavaju novinarima, a preko njih cijeloj javnosti, ono što treba priopćiti, što treba obrazložiti ili na što treba upozoriti. To treba učiniti tako da ih svatko razumije. Imaju li uspjeha u tim nastojanjima? E, to je pravo pitanje.
Od glasnogovornika policijskih uprava, uzmimo njih kao primjer, može se često mnogo toga čuti. Osobito kada su u pitanju kakve nesreće ili kakva teška kaznena djela. I što čujemo, ili čitamo? Prosječni slušatelj ili čitatelj mora ostati zbunjen pitajući se kakvim to jezikom govore ti glasnogovornici? Doista kakvim? Pa hrvatskim, svatko bi tako trebao odgovoriti. Da, hrvatskim, ali kakvim hrvatskim? Jednim čudnovatim, birokratskim jezikom, koji sliči pomalo na čudnovata kljunaša.
Evo nekoliko primjera, u izvješćima se ne spominju imena i prezimena uhićenih ili stradalih. U redu, ne treba, ne smije se, nije vrijeme, zbog zaštite digniteta („presumpcija nevinosti“ – pretpostavka nevinosti), zbog pijeteta i slično. Ali zašto se onda navode godine: „35-o godišnjak“, „80-godišnjakinja“? Zašto je to bitno koliko neka osoba ima godina? Vjerojatno zato da bi novinari po godinama starosti mogli „prokljuviti“ o komu se radi. Ako je tako, onda je i to izigravanje nekog propisa. Nadalje, često puta se može čuti i pročitati „muška osoba“ i „ženska osoba“. Zašto ne „muškarac“ i „žena“. Tome treba dodati: „mlađa muška osoba“, „starija ženska osoba“, zašto ne „mladić“; „djevojka“, „starac“, „starica“? Zanimljivo da u izvješćima nema „dječje osobe“, već se koristi „dijete“. Dakle, nema dosljednosti. Još gore je kada u izvješćima stoji „jedna osoba je drugoj osobi“ (nešto učinila). Pa naravno da se radi o ljudima (osobama), ta ne valjda o algama.
Poseban je slučaj kada se opisuju određene nesreće, prometne na primjer. Često se puta može čuti da je „18-godišnja muška osoba oduzela prednost, prešla na suprotni prometni trak, udarivši prvim lijevim dijelom motornog vozila u vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera, uslijed čega je život izgubila jedna osoba, dok je druga zadobila teže tjelesne povrede ....“. umjesto da se kaže: „18-godišnji mladić je prešavši na drugu stranu ceste sudario se s automobilom, vozač je poginuo, dok je suvozač teško ranjen ...“. Impresivna je pritom uporaba pleonazama; „izgubila život“ – umjesto poginula“, „zadobila teške tjelesne povrede“ – umjesto „teško ranjena“, „podlegla ranama“ – umjesto preminula ili umrla, „van životne je opasnosti“ – preživjet će, „liječnici se bore za (nečiji) život“ – izlječenje je neizvjesno.
Kad se koristi kakva pravna terminologija u užem smislu, to tek postaje krajnje nerazumljivo. Ne daj ti bože pobrkati „zatvor“ ili „pritvor“, ne daj ti Bože što iskomplicirati s „istražnim radnjama“, ne nazvati kazneno ili prekršajno djelo upravo onom terminologijom koja stoji u zakonu. Je li to potrebno? Kad smo se zanimali u policiji zašto se glasnogovornici služe tim osebujnim hrvatskim jezikom, blago nam je dano do znanja da ih policija poziva na edukacije, da ih upravo uče i vježbaju da baš tako (precizno) zbore i govore. Uistinu? Tako se Hrvatska policija brine o hrvatskomu jeziku, Ustavom definiranom? Za ne povjerovati.
Koliko se u to razumijemo, glasnogovornici se obraćaju (općoj) javnosti, dakle prosječnim građanima, prosječna obrazovanja i prosječna znanja hrvatskoga jezika. Dakle, to obraćanje treba biti kratko, jasno i najvećem dijelu građana razumljivo. Nema tu mjesta t. zv. metajezicima (da ne ulazimo pretjerano u definiciju pojma, recimo da je to jedan specifičan jezik pojedine struke). Nema mjesta pravničkom jeziku jer se glasnogovornici ne obraćaju drugim kolegama u sustavu, državnom odvjetništvu ili sudu. U tim međusobnim kontaktima jezik mora biti metajezik. No ne, zaboga, i prema običnoj javnosti.
Poslužimo se usporedbom. Što bi bilo kad bi se glasnogovornici bolnica obraćali (općoj) javnosti čisto medicinskim metajezikom? I ovako ih teško razumijemo, a u protivnom bi razumjeli tek poneku riječ. Što bi bilo kad bi glasnogovornici kakvih instituta progovorili na svojim metajezicima? Biološkom, kemijskom, jezičnom, geološkom ili inom drugom metajeziku? Eto, to je odgovor na takva pitanja – ne bi se razumjelo, a onda je uzaludno i svako „glasnozborenje“.
Uškopljeni, birokratizirani i okljaštreni policijski jezik kroz priopćenja javnosti loše djeluje na sam (opći) jezik. On dopire do slušatelja, htjeli-ne htjeli ulazi im u njihovo uho. Oni ga počinju koristiti, oponašati, često smatrajući da ako se ne služe baš takvim metajezikom da će biti neuki, smiješni, da se tako mora. Naravno da se onda tim izričajima koriste i novinari i takav način izražavanja se širi, djelujući jezično destruktivno. Da ne bi sve bilo samo na policijskim izvješćima, sjetimo se zaraze sa „štošta“, koja je jedno vrijeme bila u velikoj (političkoj) modi, sjetimo se sintagme „na način tako da“ („problem mislimo riješiti na način tako da ćemo…“ – umjesto problem ćemo riješiti tako i tako …) koja je poput poplave preplavila mnoge govornike, dalo bi se još toga pomodna naći.
Evo i nekih primjera, nasumce izabranim po izvješćima policijskih uprava diljem Hrvatske.
-„Policijski službenici na počinjenju teške krađe provaljivanjem u benzinsku postaju zatekli su maloljetnika i devetnaestogodišnjaka…„ – umjesto: „Policajci su ulovili dva provalnika dok su provaljivali u benzinsku postaju…“;
- „uputio ozbiljnu prijetnju pri čemu je u njega usmjerio automatsku pušku.“ – umjesto „zaprijetio mu je automatskom puškom“;
-„Policijski službenici koji su osiguravali skup neposrednim opažanjem uočili su prekršaje,“ – umjesto „Policajci koji su nadzirali skup zamijetili su niz prekršaja“;
-„zbog neprilagođene brzine kretanja vozila izgubio nadzor nad vozilom uslijed čega je izletio izvan kolnika i udario u drveni telefonski stup, od kojeg se odbio i s motociklom pao na kolnik.“ – umjesto „vozeći prebrzo (ili vozeći po mokroj/poleđenoj/maglovitoj cesti) sletio je s ceste udarivši u drveni telefonski stup, od njega se odbio i pao na cestu“;
-„s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi“ – umjesto: „da se okoristi“;
- „47-godišnjak je uhićen te su nad njim uporabljena sredstva prisile (tjelesna snaga i sredstva za vezivanje)“ – umjesto „ zbog toga što je pružao otpor, muškarac je svladan i uhićen“;
- „Utvrdili su da je uzrok požara otvoreni plamen nepoznatog podrijetla, koji je znatnije termički oštetio drveni pod galerije i krovnu konstrukciju, zbog čega je urušen i dio krova.“ – umjesto: „Ne zna se poudano što je izazvalo požar, vatra je zahvatila pod i krovište, šteta je znatna“ (zanimljivo je ovo kako je „znatnije termički oštećen“, kao da se radi o kuhanju);
- „policija je dovršila kriminalističko istraživanje nad 41-godišnjakinjom iz (tog i tog mjesta) zbog sumnje da je počinila kazneno djelo prijevare.“ – umjesto „policija je obavila kriminalističku obradu 41-godišnjaka zbog prijevare“;
- „koji su otuđeni“ – umjesto: „koji su ukradeni“ (malo kada će se pročitati da je nešto ukradeno, uvijek „otuđeno“, što je eufemizam za krađu);
- „došlo je do prometne nesreće u kojoj je jedna osoba smrtno stradala. Biciklista je tom prilikom udario glavom u zadnji desni kotač autobusa, te od zadobivenih ozljeda na mjestu preminuo.“ – umjesto „zabivši se u autobus poginuo je biciklist“;
-„Do prometne nesreće došlo je kada 39-godišnji hrvatski državljanin, upravljajući osobnima automobilom, brzinu kretanja nije prilagodio uvjetima na kolniku (smanjena vidljivost). Tom prilikom došlo je do udara prednjeg desnog djela vozila u pješaka, 34-godišnjeg hrvatskog državljanina, koji je na mjestu događaja smrtno stradao.“ – umjesto „ Vozeći prebrzo usprkos smanjenoj vidljivosti (magli, mraku, velikoj kiši i sl.) vozač automobila udario je pješaka, koji je na mjestu poginuo“.
Moglo bi se toga još nabrojati, ali za potrebe ovog članka je ovih nekoliko primjera sasvim dosta. Moramo reći da ni među policijskim glasnogovornicima u korištenju hrvatskoga jezika nije isti slučaj, ima onih koji se sasvim lijepo i posve jasno izražavaju. Znači, ipak se može. A na tomu treba poraditi.
M. Kranjčević
PRINT