OTOČAC – Danas je blagdan Velike Gospe, ili kako se to službeno u katolicizmu kaže Uznesenje Marijino na nebo. Iako se neupućenima čini da se ovaj vjerski blagdan slavi odvajkada 15. kolovoza, tome nije tako. Tek je papa Pio XII. svojom bulom Mumificentissimus Deus, a to je bilo 1. studenoga 1950. godine proglasio dogmu da je Marija uznesena na nebo dušom i tijelom. Zato ovaj blagdan i nosi taj službeni naslov. Papa je to, dakle, učinio polovicom prošloga vijeka, razlog utemeljenja dogme je bila duga pučka tradicija slavljenja Majke Božje. Uznesenje Marijino na nebo se ne slavi tek od toga datuma, slavi se od početaka kršćanstva u puku. Kanonski tekstovi nisu zabilježili taj događaj, ali je usmena predaja prisutna u liturgiji, u apokrifnim evanđeljima, u teološkim komentarima i u legendama još od najranijih stoljeća kršćanstva. Od četvrtog stoljeća to se pitanje uznesenja duha i tijela Marijina stalno pojašnjavalo i propitivalo.
Velika Gospa je najveći blagdan posvećen Majci Božjoj, premda je to najmlađa od četiri dogme koje je Crkva tijekom svoje povijesti definirala o Bogorodici. Marija je kao Bogorodica točno određena na Efeškom saboru 431. godine, ali je trebalo pričekati Kalcedonski sabor 451. godine da to i potvrdi. Tek tada je službeno prihvaćeno i vjerovanje o njezinu djevičanstvu (Blažena Djevica Marija), predloženo na Carigradskome saboru još 381. godine. 1.500 godina kasnije papa Pio IX. bulom "Ineffabilis Deus" proglasio je 1854. godine dogmu da je Marija i bezgrešno začeta, a od tada pa do službenog proglašenja da je ona i na nebo uznesena proteklo je još stotinu godina.
Veliki pobornik za definiranje dogme o Marijinu uznesenju na nebo bio je hrvatski franjevac dr. Karlo Balić, kojega je papa Pio XII. zadužio za prikupljanje dokumentacije potrebne za proglašenje te dogme. Hrvati su praktički od svoga pokrštavanja štovali Marijino Uznesenje, pa je preko Balića baš njima pripala čast sudjelovati u koncipiranju ove dogme. Zbog toga Velika Gospa ima posebno značenje u Hrvata tijekom čitave njihove povijesti. Na hrvatskom povijesnom prostoru podignuto je više od tisuću crkava i kapela posvećenih Gospi, što nije puka slučajnost.
Zanimljivo je da je Marija titular čak 16 hrvatskih katedrala, a samom Uznesenju Marijinu, dakle, Velikoj Gospi posvećene su osim splitske i katedrale u Zagrebu, Krku, Poreču, Dubrovniku, Puli, Senju i Rabu.
Marija se vrlo rano počela smatrati zaštitnicom hrvatskoga naroda stoga što se tijekom teške povijesti obrana hrvatskih zemalja tumačila Marijinom zaštitničkom ulogom. Velika je Gospa nakon Uskrsa i Božića najpoznatiji i najobljubljeniji blagdan u Hrvata.
M. Kranjčević
PRINT