OTOČAC – Jeste li čuli za zelene zgrade? Ili za zelenu ekonomiju? Možda za zelene urede? Ili pak za zelene bolnice? Ne trebate se zabrinuti ako niste, pritom, naravno, ne mislimo na zelenu boju kojom je nešto obojano, već na posve neke nove trendove. Ako se pitate odakle to sad odjednom, odgovor vjerojatno slutite – iz Europe. O čemu se radi?
Velika je briga oko t. zv. prirodnih resursa, sve se više govori kako čovječanstvo nemilice iskorištava ovaj planet, kako nemilice koristi prirodna dobra, kako nemilice uništava sve oko sebe, što će u konačnici dovesti u pitanje opstanak života na Zemlji. Govori se o ugljičnom dioksidu, o zatopljenju, otapanju ledenih kapa na polovima, ozonskim rupama, o zakiseljenju oceana i svima drugim strahotama koje se evidentiraju. A da bi se to loše umanjilo, nameću se određene direktive kako korigirati život na Zemlji ne bi li se ti trendovi usporili, ako već ne posve izbjegli.
Najbogatije zemlje svijeta (što bi tu one manje bogate ili siromašne uopće radile, ta nisu one ovaj Svijet ni zagađivale toliko, već upravo taj najrazvijeniji i najbogatiji Svijet) počinju izgrađivati „svijest“ o potrebi promjene ponašanja. Zato se počelo zboriti o zelenoj ekonomiji, a pod nju se svrstava sve i svašta, poput energetike, transporta, graditeljstva, industrije, turizma, bankarstva, poljoprivrede, IT sektora i koječega drugoga. Sve je to „green“, sve je to poželjno, pa se vode jake političke, gospodarske ili sociološke rasprave ne bi li se zemlje obvezale na „green projekte“. Naravno da taj isti najrazvijeniji svijet vidi u tome veliku mogućnost zarade i bogaćenja, koliko je tu licemjerja, a koliko puke ekonomije, dalo bi se debelo raspravljati.
I Hrvatska je ulaskom u Europsku uniju upala u taj svijet razvijenih i bogatih, premda sama to nije. Njena je preuzeta obveza primjenjivati t. zv. EPBD Direktivu 2010/31/EU, koju je donio Europski parlament o energetskoj učinkovitosti zgrada. Odatle i pojam „zelena zgrada“ ili „zelena gradnja“. A ta Direktiva nalaže da do 2018. sve zgrade u novogradnjama budu građene prema nZEB-u (Nearly Zero Energy Building), što u prijevodu glasi „gotovo nula energetska zgrada“, što će reći da treba tako graditi da se iz zgrada ne gubi gotovo ništa toplinske energije, čime se, naravno, smanjuju i količine energenata za zagrijavanje/hlađenje prostora. Spomenuti nZEB podrazumijeva pored grijanja i hlađenja i ekološke građevinske materijale te opremu interijera koji se mogu prestankom korištenja zgrade ekološki reciklirati. A za takve zgrade, koje su sagrađene i opremljene prema nZEB-u, mogu se dobiti i međunarodni certifikati.
Da bi se unaprijedila „zelena gradnja“, Europska unija subvencionira gradnju zelenih zgrada, urbanih i poslovnih zona. A tko je taj koji treba „potegnuti“ u „zelenoj gradnji“, odnosno pripomoći da građani koriste postavljene standarde? Gradovi i općine koji će imati prigodu koristiti domaće i inozemne poticaje za razvitak zelenih zona.
Komplicirano? Kako se uzme.
M. Kranjčević
PRINT