OTOČAC – Pred koji dan moglo se na hrvatskima nacionalnim dalekovidnicama čuti kako je Hrvatskoj porastao BDP (bruto društveni proizvod). Vijest je to koja bi obradovala svakoga, osobito prosječna Hrvata u ovakvoj gospodarskoj recesiji, depresiji, čemu li već. Jer taj prosječni Hrvat(ić) strpljivo čega da se nešto pomakne, da se nešto poboljša, da krene, sve moleći Boga da ne bude još gore. Optimist je on, koliko god čaša bila praznija, njemu je toliko puna. Naučan je on na takva stanja, cijeli život mu promiče i protječe u nekima kriznim vremenima, sve nekakvima „izvanrednim situacijama“, nikada redovitima i normalnima. Pa kad se to sve uzme u obzir, rast BDP-a ne može nego ga obradovati. Obradovati?!
Teško da će toga prosječna Hrvata moći obradovati rast BDP-a. Nije on porastao ni mrvicu. Pa u čemu je onda štos? U načinu računanja, eto u tome. Jer u Državnom je zavodu za statistiku predstavljen novi metodološki okvir nacionalnih računa - Europski sustav nacionalnih i regionalnih računa (ESA 2010) zamjenjuje dosadašnju metodologiju ESA 1995. Upravo zbog toga se hrvatski BDP povećao za 1,2 posto.
-A na čemu to? – ljubopitljivo se u raspravi oko BDP-a ubacila naša baba Franca.
Pokušali smo joj objasniti da se u taj hrvatski BDP ubacilo vrijednost ilegalne aktivnosti. Sumnjičavo i podozrivo nas je na trenutak ubojito gledala, nije mogla izdržati pa je priupitala: - A ke su te tvoje „ilegalne aktivnosti“?
Kako se radi o vremešnoj gospođi seljanki, našli smo se u neprilici kako joj to pojasniti a da je ne sablaznimo. Počeli smo od onih manje sablažnjivih činjenica, pa možda, reko, shvati te da ne ćemo morati doći do onih krucijalnih. Počeli smo ilegalnom prodajom cigareta.
– Ijh, ča je tote novoga? Cigare se švercalo vajk. Sićujen se ja da smo duvan švercali još u vrime Vojne krajine u 18. viku, da ne divanin kašnje. Vajk je toga bilo.
Onda smo spomenuli i ilegalnu trgovinu alkoholnim pićima.
– E esi pametan! Rakiju smo vajk prodavali. Ja tebi butulju rakije, ti meni novce i šaku i gotovo.
Spomenuli smo i drogu. To joj je krajnje nepoznato, ilegalnom trgovinom drogom se očito nije bavila, ali je dodala ono čega smo se plašili: - I ča još je u tomu tvomu BeDePeju, a?
Red nam je bilo spomenuti i prostituciju i korist od te grane gospodarstva. Na našu nesreću nije joj ta kovanica iz latinskoga jezika bila poznata: - Reci ti meni po domaću, da razumin o čemu se dela!
Petljali smo nešto oko glagola „prostituere“, da to znači „javno izlagati“, ni to na našu žalost nije išlo.
– Ča javno izlagat, ki javno izlagat?!
Red je bilo s neba pa u rebra, domaćim sočnim jezikom pojasniti našoj babi Franci o čemu se radi i od čega ovisi rast hrvatskoga, ali ne samo hrvatskog BDP-a.
-Aaaaaa, Bog ti dobar bil. Toooo? Aaaaaa – iščuđavala se dalje. – Ma nisan znala da od 'ne stvari ovisi taj tvoj BeDePej.
Pojašnjavali smo koliki je to bussines, koliko se tu novca vrti, bez kontrole, bez evidencije, bez statistike, koliko je po tomu pitanju država oštećena.
-E, e! Ma kako ne, tote se vrtidu novci i novci. … Znaš ča ću ja tebi reć?
Stiskanjem ramenima smo joj dali do znanja da ne možemo pretpostaviti što nam kani reći.
-Vidi vako, i neka se to u red vrglo. Bilo je i vrime. Jerbo je na tomu poslu državi iz šak izmaklo novac i novac. Aaaa-la; još koliko. Evo, evo samo da Katu zamemo, koliko je na njoj BeDePej izgubil, da ti je samo znat. A tekar kod Mare, na njezinu tomu poslu se pol tvoga BeDePeja izmaklo. A da ti ne divanin o Ani, i Rozi, ma bolje mi i ne nabrajat…
-Baba Frančeska, a koliko si ti u tomu manjku BDP-a sudjelovala?
-Odi ti lipo kvragu od moga Boga! – ljutito se okrenula i bijesno otišla.
Kad je već dobrano odmakla, grlato nam je dobacila: - Jadna ti je svaka država ka na 'noj stvari svoje bogactvo gradi, znaš!
I što na kraju na to reći?
M. Kranjčević
PRINT