OTOČAC – Dugo vremena je drvna industrija u hrvatskom gospodarstvu bila pastorče. Nekada snažna grana gospodarstva doživjela je crne dane, jedna tvornica za drugom je propadala, prerađivačka drvna industrija se svake godine sve više i više urušavala. Mogao se steći utisak da je nekomu gotovo stalo da tako bude, a za to vrijeme uvoz drvnih prerađevina, poglavito namještaja, rastao je u neviđenim količinama. Domaći drvni prerađivači su upozoravali i vapili da je to krajnje nelojalna konkurencija, da se uvozi sve i svašta, da se uvoze zadnje klase (ne)drvena namještaja, ali to nije imalo nikakva odjeka.
Drvna industrija je bila svedena na neke niske grane, koje se mogu mjeriti desetljećima unatrag, ostali su samo oni najžilaviji. Mahom je to bila primarna prerada drveta, dok su t. zv. finalisti doista bili rijetki. Mora se priznati da je država kroz razne mjere unazad sedam-osam godina počela poticati prerađivačku drvnu industriju, naglašavajući da nije gospodarski interes Hrvatske izvoziti sirovinu, odnosno primarno obrađeno drvo. No i primarni prerađivači su mogli koristiti određena sredstva ako su unapređivali svoju proizvodnju, uostalom to je mnoge i održalo na površini da ne potonu i da ne nestanu.
Situacija drvnih prerađivača u Ličko-senjskoj županiji dosegnula je svoj minimum u odnosu na prijeratne kapacitete. Svi prerađivači drveta, finalisti, su listom nestali jedan za drugim, ostala je samo primarna prerada, bolje rečeno pilane. I neke pilane su propale, no za neke od njih se našao kupac i proizvodnja je kako-tako nastavljena.
Na drvnu industriju se ni u najsuvremenije doba nije ozbiljno računalo. U famoznoj Industrijskoj strategiji ona nije bila uvrštena među pokretače, već je bila ostavljena na nižoj razini. Tek silovitim lobiranjem drvara uvrštena je među pokretače, što toj industrijskoj grani daje nove mogućnosti.
A da drvna industrija to zaslužuje govore i podatci da je u prvih pola godine izvezeno 667 milijuna dolara, da je uvoz za tu istu industriju upola manji (391 milijun dolara), da je rast izvoza u odnosu na lanjsku godinu povećan za 40 posto, odnosno da je izvor drvnog sektora dosegao 10 posto ukupna hrvatskog izvoza. Valja napomenuti da je drvna industrija u Ličko-senjskoj županiji glavni izvoznik i najvažnija industrijska grana.
Pored veće proizvodnje gotova namještaja, a počinje se govoriti i o hrvatskom dizajnu, što je već pristojna referenca za prepoznatljivost i kvalitetu, značajan dio ovog sektora se okrenuo proizvodnji peleta, briketa i drvne bio-mase. Samo se peleta proizvede godišnje oko 260.000 tona i od toga čak 95 izvozi u razvijene zemlje. U tome participiraju i dva proizvođača iz Ličko-senjske županije. Ne umanjujući potrebe izvoza, proizvođači peleta ističu da su potrebe domaćeg tržišta za tim proizvodom relativno skromne, što bi svakako kroz politiku provođenja energetske učinkovitosti i uštede energije trebalo u interesu društva mijenjati.
S obzirom na pozitivne trendove u drvnoj industriji, za očekivati je da će se oni nastaviti, da će ovaj sektor jačati i povratiti mjesto koje je imao u hrvatskom gospodarstvu. Osobito je to važno za gospodarski slabije razvijene krajeve gdje je svaki preradbeni drvni pogon razlog ostanka i opstanka stanovništva na već poprilično življem opustjelim područjima.
M. Kranjčević
PRINT