Lika nekretnine

Ča telefoni pametniji, mi sve munjeniji...

Objavljeno: 28.09.2014

OTOČAC – Zavladala neka moderna doba – govori naša baba Franca.

U kom smislu moderna? Kako moderna? Zašto moderna? Sve su to pitanja koja traže odgovor.

-Da tebi tvoja baba kaže, evo nekidan san bila u britiji na kafi sa svojon ednon peračon ode iz sela. Sele mi i naručile tu kafu, a kako ti ja, jadna, dugo nisan bila u birtiji, ja se sve obazdiren oko sebe i gljedan po nutri. Da vidin kako je to uređeno, eli. I dva stola dalje sididu cura i dečko. Valja je un nju ispeljal na kafu. Borami i je, kafa pred njimi. Sve ja tako tandrličen s von svojon peračon, svidočin joj ča treba i ča ne treba, a oko mi vajk leti prema noj curi i dečku. I ča iman vidit? Uni su ti celo vrime sidili, svaki zel noga vratra od mobitela i po njemu druka, ma nji dvoje se nisu dobro ni pogljedali, a kamoli izdivanili. Kasu kafu srknuli, điknuše se i odešu svaki svoin puten. Ča to?

Doista, naša baba Franca je zamijetila neka nova ponašanja koja su prevladala i ovladala mladim ljudima. Nije rijetka prilika ugledati ovakvu scenu da mladost sjedi i da se svatko bavi svojim „pametnim mobitelom“. Komunikacija je nikakva, osim puke fizičke nazočnosti, nit se zborni, nit romori. Nerijetko se možemo osvjedočiti da jedni drugima za istim stolom šalju SMS-ove, fejsaju, tvitaju, što li već rade, umjesto to što imaju kazati da kažu na „starinski“ način – govorom, riječju.

Uostalom, sve elektroničke međumrežne mogućnosti pokazuju i svoje prve negativne rezultate. Mladi ljudi previše vremena dnevno provode pred svojim elektroničkim ljubimcima. O sociološkom aspektu ove pojave već je nešto u ovom članku i rečeno – otuđenje, teško uspostavljanje neposrednih kontakata, zatvorenost. Drugi je onaj zdravstveni, sve je više iskrivljenih kralježnica. Treći je čisto jezični problem, a nedavno je (26. rujna) proslavljen Eurospki dan jezika, da jezik umjesto da bude što bogatiji, on postaje vremenom sve siromašniji i skučeniji jer elektroničke naprave diktiraju posve nove načine komunikacije prilagođene napravama, a ne ljudima. I sad se čudimo čemu se imamo čuditi. Uzroci poznati, posljedice poznate. Nemoć!

-A vidi, ja lipo izajden van, proltrličan, vidin se s narodon, operajsan (konda vi na timi svoimi pametnimi telefoni to isto ne deladu, bogati, još se sakredu ispod izmišljenoga imena, kadi je tote i mrvica poštenja), ča ždrknen, proklatin se i gren svojoj kući. Vidin ja da to moderno ni za me. Ča telefoni pametniji, mi munjeniji – negoduje naša baba Franca.

A kako i ne će? O tom problemu se počinje govoriti, zasada samo govoriti.

M. Kranjčević

Novalja.coom