OTOČAC – Ima svakakvih dana u godini, ako se gleda po katoličkom kalendaru, onda je gužva poprilična , svaki dan je po nekoliko spomendana raznih svetaca. I u onomu svjetovnom dijelu kalendar je pretrpan kojekakvima „svjetskim ili međunarodnim danima“. Dan ovoga, dan onoga, a među njih je uguran i Europski dan jezika. Čuli? Vjerojatno niste, no nije to nikakav razlog za stid.
Europski dan jezika utemeljilo je Vijeće Europe (dakle, ne Europski parlament), koje obuhvaća čak 47 zemalja članica. A to je nekih oko 800 milijuna ljudi koji govore oko 200 različitih jezika. Koliko je jezika točno, teško je to reći, koji gore ili dolje od navedene brojke. Naravno, tome pridonose i dvojbe u nekim slučajevima radili li se o istima ili posve različitim jezicima, je li nešto samosvojni jezik ili tek dijalekt nekoga drugoga jezika, no to nije ovdje presudno.
A što želi Vijeće Europe? Želi potaknuti Europljane na učenje što više jezika, u svakoj životnoj dobi, u školi i izvan nje. Sve to radi postizanja većega međukulturnog razumijevanja, tako barem vele.
Povodom ovog dana, koji pada na 26. rujna, pokušava se organizirati diljem Europe mnoštvo aktivnosti s djecom. Em djeca lakše uče strane jezike, em je na njima „naša budućnost“.
Glavni su ciljevi proslave Europskog dana jezika su upozoriti Europljane na važnost učenja jezika i poticati učenje većega broja jezika da bi se povećala višejezičnost i razumijevanje različitih kultura, promicati bogatu jezičnu i kulturnu raznolikost Europe, poticati cjeloživotno učenje jezika u školi i izvan nje.
Naravno, pored lijepih želja i potreba učenja stranih jezika, svakako u Europskom danu jezika treba dati pripadajuće mjesto i svome – materinskome jeziku. Jer i to je jezik vrijedan najveće moguće pozornosti.
M. Kranjčević
PRINT