OTOČAC – Raditi i živjeti u suvremenu, osobito onom (naj)razvijeniju svijetu, nije nimalo lako, bez obzira na postignuti visoki standard. Čovjek bi očekivao suprotno, da materijalna blagodat pridonosi ljudskoj sreći i zadovoljstvu. No nije tako. Stres! To je magična riječ koja obilježava već dosta dugo suvremeni svijet, ta pojava pogađa mnoge, čini im zlo i dovodi ga u neprilike razne vrste.
Stručnjaci govore o dvije vrste stresa, onoj trenutnoj, nazvanom akutni stres, koji dolazi brzo ali i relativno brzo prolazi (od nekoliko minuta do čak nekoliko tjedana), te o kroničnom stresu koji poprima karakteristike trajna stanja s nepovoljnim učinkom na tjelesno, psihičko i socijalno područje života.
Evo, po istraživanjima Europske agencije za sigurnost na radu i zaštitu zdravlja, stres je nazočan kod trećine svim zaposlenika u Europskoj uniji, a to je ništa manje nego 41 milijun ljudi. To nije mala i bezazlena brojka. Stres time nema svojstvo iznimke nego ozbiljne pojave s tendencijom povećanja, nažalost. Taj isti stres uzrokuje od 50 do 60 posto svih izgubljenih radnih dana (bolovanja) u Europskoj uniji, dok je čak pet milijuna nesreća na poslu uzrokovano stresom. Jer stres (osobito onaj kronični) izaziva gubitak volje, smanjuje koncentraciju, izaziva probleme u pamćenju, povećava tjeskobu, a to sve rezultira navedenim posljedicama.
Kad je u pitanju Hrvatska, iako nema relevantnih istraživanja, može se pretpostaviti da su crne brojke stresa nešto veće nego u ostalima zemljama Europske unije. Velika nezaposlenost i nemogućnost zapošljavanja, bojazan od gubitka radnoga mjesta (tko ga ima), silne financijske obveze, blokirani računi, prijetnje ovrhama, sve su to razlozi koji pridonose ovoj pojavi. Kod zaposlenih i radna sredina može biti traumatična, ona rađa pojačanu konkurenciju na personalnoj razini, povećava se mobing na radnomu mjestu, česte su i neizvjesne organizacijske promjene i gubitci stečenih pozicija, procesi privatizacije, izdvajanja i odvajanja (autsorsinga i sličnih čuda) pojačavaju pritiske na radnu mjestu. Naravno da neredovito primanje plaće i strah od gubitka radnog mjesta silno pridonose stresu. Jedno istraživanje je pokazalo da ljudi na ljestvici važnosti stavljaju gubitak radnoga mjesta na višu razinu od smrti bračnog partnera, što svjedoči o ropskoj vezanosti moderna čovjeka za radno mjesto i osiguranja osnovne egzistencije. Stres u konačnici dovodi do mentalne, psihosomatske i socijalne patnje, što je Europska unija prepoznala kao prvorazredni problem. Vidjet ćemo i mjere da se ova pojava počinje suzbijati.
Najčešći simptomi stresa su kroničan umor, bez obzira na dužinu odmora i spavanja, s tim umorom osoba se budi i liježe. Često se može kod ljudi čuti „ne da mi se ništa“, „lijen sam kao crna zemlja“, „znam da moram, ali ne mogu“ i slično, premda veliki dio takvih pacijenata uopće ne poima da se nalazi u stanju kronična (trajna) stresa. Izlasku iz tog stanja često ne pomaže ni fizička aktivnost, kakva vesela raspoloženja, ako i da, a onda to samo s kratkotrajnim učinkom. Najlakše je kronični stres opisati kao neku neobjašnjivu „utučenost“.
Medicinari vele da u stresnom stanju dolazi do promjene raznih mataboličkih i biokemijskih procesa, a to utječe na životne funkcije čovjeka. Povećava se kolesterol, povećavaju se trigliceridi (sve to vodi velikim problemima vaskularnog sustava), čak se povećava i sedimentacija, a prisutan je i poremećaj izlučivanja pojedinih hormona. Tako je zapaženo kod osoba pod stresom pojačano izlučivanje hormona kortizola koji priprema organizam na pasivnost, koji koči neke metaboličke procese i slabi imunološke reakcije. Također dolazi do poremećaja lučenja serotonina (t. zv. hormona sreće) koji regulira smirenost, dobro raspoloženje i zadovoljstvo. Kao posljedica stresa javljaju se bolovi u vratu i ramenima, zatim dolazi do grčeva u mišićima, čak se mogu javiti i tikovi (nekontrolirani trzaji mišića lica). Krajnji rezultat kronična stresa najčešće je srčani udar, depresija, čak i pojava zloćudnih bolesti, kojih je svake godine sve više i više.
Što čovjek može učiniti da se otarasiti toga zla, koji se naziva stres? Vele da je dobro smijati se, da smijeh nije samo spontana ljudska reakcija, već da se može izvježbati. Navodno neke svjetske klinike primjenjuju terapiju smijeha u liječenju stresa. Pitali smo našu babu Francu što ona o tome misli, a ona kaže. - Ni stari narod bil munjen kad je za nekoga rekal da se smije kaj lud na brašno. Eto, mi se s takovin sprdali, a vidi, to sad i dobro. Aaaaaa, Bog ti dobar bil. Valjda je to to.
Zatim vele da je dobro uvježbati kratko opuštanje s dubokim udasima, zadržavanjem zraka i polaganim izdasima. To treba raditi zatvorenih očiju i s mislima o nečemu lijepomu što čovjeka veseli i kod njega izaziva radost. Opet naša baba Franca ima svoju teoriju: - Udri brigu na veselje! U pravu je, samo je pitanje što kad čovjek otvori oči
M. Kranjčević
PRINT