BUNIĆ – U Buniću se već nekoliko godina zaredom obnavlja katolička župna crkva Blažene Djevice Marije, drugu godinu uz potporu Ministarstva kulture. Ova crkva, možda najskladnije sagrađena od svih crkava u nekadašnjoj Otočkoj pukovniji, a i šire, doživjela je svoju tužnu sudbinu u Drugomu svjetskom ratu. 1942. srušen joj je zvonik, ostala je bez krovišta, izgubila je svoju sakralnu namjenu, čak je služila nevjernim seljanima kao tor za ovce. A tko su počinitelji? Vele da su „antifašistički ustanici“, ma što god to značilo, pucali na nju topovima, no nisu je uspjeli sravniti sa zemljom.
Obnovu bunićke katoličke crkve pomaže Ministarstvo kulture. Lanjske godine je izdvojilo 200.000 kuna, ove 400.000 kuna, a sljedeće još 400.000, dakle u okviru trogodišnja programa – milijun kuna.
Crkva, čija obnova nije nimalo jednostavna zbog zahtjevnih klesarskih poslova, će ove jeseni dobiti i krov. Od sanacijskih radova preostaje još izgradnja kamena vitka zvonika te zatvaranje svih otvora na lađi i svetištu crkve. O unutarnjem uređenju smjelo je u sadašnjem trenutku i govoriti. Bilo kako bilo, stvar se pomakla s mrtve točke.
Bunićka crkva je jednobrodna građevina dvoranskog tipa s užom upisanom polukružnom apsidom, svođenom polukalotom. Oblikovana je u stilu ranog historicizma. Zbog svoga specifičnog oblika, zbog kulturno-povijesnoga konteksta u kojem je nastala, zbog izuzetna povišena položaja na kojemu se nalazi na rubu Krbavskog polja, ova crkva je visoko valorizirana. Početak gradnje se točno zna, gradnja je započeta 1852., a dovršena 1864.
Zašto je ova crkva po mnogo čemu posebna? Upravo po projektu i načinu gradnje od tesana kamena bez vanjske žbuke. Po tome joj nije bila nalik ni jedna druga crkva u Otočkoj pukovniji, možda bi se s njom donekle mogla usporediti crkva Pohođenja Marijina Elizabeti u Brlogu, i jednu i drugu zidali su talijanski majstori.
Ima još nekih zanimljivosti vezanih za bunićku katoličku crkvu. Gradnjom ove crkve rukovodio je Julije Lasman, pukovnijski palir (palir je zidarski ili tesarski poslovođa) iz Otočca. Za gradnju je upotrijebljen kamen iz kamenoloma kod Debeloga brda, kamen su klesali primorski klesari, a crkvu su zidali talijanski zidari. Narod bi rekao – vidi se.
Kad se spominje prošlost ove crkve ima nekih nejasnoća i grubih pogrješaka. Ponegdje se dade pročitati kako je nova crkvu dao sagraditi maršal Gedeon Ernst Freiherr von Laudon osiguravši trošak od 30.000 forinti, kojega je podmirilo ratno ministarstvo u Beču iz zaklade, a koju je opet osnovao spomenuti Laudon na uspomenu svoje dvoje djece, koja preminuše u Buniću. No radilo se o crkvi koja je bila sagrađena ranije, 1745. godine, i ispred koje je sazidana grobnica, u kojoj počivaju spomenuta Laudona djeca. Maršal Laudon nikako nije mogao pripomoći gradnju ove nove crkve jer je preminuo dosta davno, umro je 14. lipnja 1790. godine. Ali pogrješke se lako znaju potkrasti.
M. Kranjčević
PRINT