U senjskoj ulici Potok na mjestu pogibije mladih Gospićana održana je prigodna komemoracija koju je moderirao Ivan Prpić-Špika, ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta Senj, a kojom je odana počast mučki ubijenoj hrvatskoj mladeži iz Gospića prije 78. godina u Senju 9. svibnja 1937. godine od srpskih žandara. Uz građane Senja, komemoraciji nevinim žrtvama nazočili su i odali počast, dožupan Ličko-senjske županije Sanjin Rukavina, predsjednik Gradskog vijeća grada Senja Berislav Gržanić, gradonačelnik grada Senja Darko Nekić i dogradonačelnik Filip Samaržija, dok je riječi molitve predvodio i uputio senjski dekan i župnik Sv. Jurja preč. Silvijo Milin, nakon molitve i blagoslova uslijedilo je polaganja vijenaca i paljenje svijeća kod spomen ploče podignute u ulici Potok na mjestu pogibije hrvatske mladeži iz Gospića.
Na početku komemorativnog skupa iz poštovanja prema ubijenoj hrvatskoj mladeži iz Gospića minutom šutnje odana je počast i vječni spomen.
U programu komemoracije sudjelovala je i Blaženka Ljubović, ravnateljica Gradskog muzeja Senj koja je govorila o povijesnim činjenicama ovog strašnog zločina, također su počast nevinim žrtvama odali prigodnim recitalom i učenici Srednje škole Pavla Rittera Vitezovića u Senju, predvođeni profesorom povijesti Silvijem Šojtom.
Komemorativnom skupu obratio se prigodnim riječima i gradonačelnik grada Senja Darko Nekić, kazao je, danas obilježavamo 78. godina od pogibije mladih Gospićana u Senju, pa to je jedan cijeli ljudski vijek, to su sve bili mladi ljudi između 20 i 24 godine na početku svog životnog vijeka. Nije slučajno da je mladež Gospića poubijana baš ovdje u Senju i nazvana u Hrvatskoj povijesti "Senjske žrtve" jer su Senjani i Grad Senj bili poznati po svome domoljublju iskazujući ga kroz svoju bogatu i burnu prošlost, a što su dokazali i u proteklom Domovinskom ratu, zaključio je Gradonačelnik.
Podsjećanje na krvavi događaj, poznato je da su tog tragičnog dana na ovom mjestu u ulici Potok srpski žandari ubili šest mladića i djevojku iz Gospića i okolice, koji su toga dana došli u Senj na organizirano narodno veselje, gdje se održavao koncert hrvatskog pjevačkog društva "Trebović" iz Sarajeva i Zbor posvećen Matiji Gupcu i braći Radić u organizaciji HSS-a. Na zboru se klicalo MIRU, SLOBODI, HRVATSKOJ. Raspjevani Gospićani došli su u Senj sa hrvatskom zastavom vračajući se kući i prolazeći u kamionu ulicom Potok pjevali su uz tamburice "Hajd'mo, hajd'mo, narode, pod barjak slobode" to je za srpske žandare bio razlog da raspjevanu i nenaoružanu mladost iz Gospića napadnu usred Senja u ulici Potok i izravno u njih puca 19 žandara iz pušaka i strojnica.
Na mjestu zločina odmah su ubijeni, Katica Tonković (24) iz Sinca, Nikola Bevandić (24) iz Gospića, Marko Smolčić (20) iz Cesarice, Tomo Nikšić (23) iz Gospića i Frane Jelača (20) iz Gospića.
Od zadobivenih rana istoga dana su podlegli Petar Frković (21) iz Ličkog Novog i Jakov Milković (23) iz Lukova Šugarja.
Dok su žandari teško ranili Vladimira Adžiju (17) iz Lipa, Zlatka Vlahinića (21) iz Gospića, Milu Biljana (27) iz Mušaluka, Tomu Došena (19) iz Smiljana, te Branka Milinkovića (26) i Božu Markovića (35) iz Gospića.
Stradali mladići i djevojka nakon dva dana dostojanstveno su pokopani na velikom sprovodu u Gospiću.
Hrvatsku javnost tada izvješćuje dr. Vlatko Maček:
Hrvatski narode !
Tužnim srcem javljam, da je nasilnički beogradski režim i opet omastio ruke nevinom hrvatskom krvlju.
U nedjelju, dne 9. svibnja ove godine pred večer padoše u Senju od žandarskih pušaka u cvijetu mladost:
Nikola Bevandić
Petar Frković
Franjo Jelača
Tomo Nikšić
Marko Smolčić
Katica Tonković
Pokojnici bit će sahranjeni u Gospiću dne 11. svibnja u 4 sata poslije podne.
Svečane zadušnice držat će se u prvostolnoj crkvi u Zagrebu dne 24. svibnja u 10 sati.
Slava nevinim žrtvama i lahka im hrvatska zemlja za čiju su slobodu dali svoj život.
Dr. Vlatko Maček
Događaj u Senju, 9. svibnja 1937. godine jedan je u nizu primjera zločinačkih i represivnih metoda kojim se služio beogradski režim i velikosrpski vlastodršci. To je bio pravi primjer političkog terora koji se vršio u Hrvatskoj kroz politička ubojstva i terorističke akcije što su ih provodili policijsko-žandarmerijski organi s obzirom na aktualnost hrvatskog pitanja. Sve masovniji hrvatski nacionalni pokret u to vrijeme je ključna činjenica i politička stvarnost koja daje obilježje krvoprolića u Senju.
Doista nema mjesta u Hrvatskoj koje nije natopljeno krvlju hrvatskih sinova - vitezova koji su stradavali u nepravednoj i neravnopravnoj borbi sa zatiračima svega što hrvatski misli i osjeća. To dokazuje i zločinački čin u Senju kada je ubijena hrvatska nenaoružana mladež koja se u veselju vraćala svojim kućama, pjevajući hrvatske domoljubne pjesme.
Beogradski velikosrpski režim mislio je da će ubijanjem i represijom izbrisati s lica zemlje Hrvatski narod koji je uvijek bio svoj na svome, i uvijek nacionalno svjestan.
Nažalost službena izvješća nastojala su žrtve prikazati kao ustaše,frankovce i komuniste, međutim prema izjavama očevidaca, žandari su ovaj događaj unaprijed temeljito pripremali.
Utemeljenjem Republike Hrvatske kao samostalne i neovisne Države te inicijativom gradova Senja i Gospića 1991. godine, napokon je skinut veo šutnje i rečena istina o ovom krvavom događaju u Senju, te je na ovom mjestu postavljena i spomen ploča ubijenima u čast.
Stoga današnje okupljanje i komemoracija uz cvijeće i svijeće, je naše sjećanje i trajna zahvalnost mladeži Gospića, koja je položila svoje mlade živote i umirala s Hrvatskom na usnama, a što nam dokazuju zadnje riječi Pere Frkovića upućene prije smrti Mili Biljanu: Mile, znam da moram umrijeti, umirem za Boga i Hrvatsku. Reci mojoj majci da ne plače. Uskliknuo je: Živjela Hrvatska!, zbogom Mile ja umirem.
Komemoracija je zaključena izrazima trajne zahvalnosti i vječne slave Gospićanima i svima onima koji su položili svoje živote na oltar domovine Hrvatske, njihove nade i htijenja su ispunjeni, jer danas imamo samostalnu, demokratsku i neovisnu državu Hrvatsku.
Priredila:
Blaženka Ljubović
Foto: Arhiva
PRINT