OTOČAC – Eto, prošlo je već pet godina otkako je Europski parlament usvojio 19. rujna 2019. rezoluciju Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe, kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima.
A ta rezolucija veli da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti. Također se pozivaju sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim.
I još je iskazala zabrinutost jer u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi.
Tako je rekla Europa, Europski parlament. A Hrvatska se ponaša kao da se to na nju ne odnosi, kao da nije članica tog „elitnog“ i pravdoljubivog društva. Kao da se nije ni dogodila 1990., kao da je usnula poput Trnoružice i čeka svoga princa da je probudi nakon stotinu godina - u komunizmu.
Ova se rezolucija u Hrvatskoj selektivno spominje, spominje se samo osuda nacističkih zločina, komunističkih (Titine i partijske) nikako, dapače može se čuti da su ti zločini bili „iz osvete“ (dakle opravdani), da su se pobjednici „morali izživjeti“ osobito nad Hrvatima (dakle opravdano), da je Goli otok bio human i plemenit za sve one koji su „zastranili“ s partijskog puta (dakle opravdano), kako se ne smije dirati u brojne Titine ulice i trgove, a kamoli u njegove spomenike (dakle opravdano). Onaj u Kumrovcu će vjerojatno nadživjeti i ljudsku civilizaciju jer okuplja sve te totalitariste lijevog spektra iz godine u godinu. Čak se može čuti kako treba pomno brinuti o svim komunističkim spomenicima, da ih čak treba obnavljati, njima se dičiti. Svašta se u Hrvatskoj čuje. Jer Hrvatska je gluha na komunističke zločine, ni čuti za njih. I mi onda Europa!? Ma koja Europa, mrkli mrak.
A i za razumjeti je to, može socijalizam (komunizam) iz Hrvatske, ali ne može iz nas. Mojsije je vodao židovski narod pustinjama ravnih 40 godina da zaboravi pune egipatske lonce, i Hrvatskoj se približava tih 40 godina, hoće li „novi Mojsije“ u Hrvatskoj uspjeti da Hrvati zaborave jugovićke prazne lonce, pričat će oni koji dožive tu obljetnicu. A nema dugo do nje, nema.
M.K.
PRINT