RADIMLJA - Na Radimlji kod Stoca u Bosni i Hercegovini jučer je održana komemoracija u čast nevinih žrtava Križnoga puta. Misno slavlje predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Jozo Grbeš uz sudjelovanje više svećenika iz hercegovačkih župa.
Program je započeo neposredno prijepodne polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, a točno u 12 sati služena je sveta misa kod spomenika na Radimlji. Komemoraciji su nazočili predstavnici hrvatskoga naroda sa svih razina vlasti. Događaj se već tradicionalno održava u organizaciji Grada Stoca, Udruge građana Vidovo polje Stolac i Župe sv. Ilije Proroka Stolac.
-Mi danas ovdje stojimo u šutnji pred tragedijama, pred nevinima. Šutimo i pred šutnjom. Jer ono o čemu se ne govori ne nestaje, nego počinje šaptati u dubini svakoga bića. Znamo mi to iz osobne i obiteljske povijesti, a onda i iz narodne. Život kao da se nalazi u stankama između velikih sukoba, između istine i laži, između patnje i nade, između tamnica i slobode. Od ovih stećaka do danas stalno smo među grobovima. Grobovi u svakom mjestu, ispod svakoga humka, uz svaki put. I svako stoljeće stvaralo je nove sukobe – kazao je u propovijedi Grbeš pa nastavio: - Ovdje u Vidovu polju i okolici Stoca, ovdje u istočnoj Hercegovini koja nije na Istoku, ostale su tisuće mučki pogubljenih žrtava: neotkopanih, neobilježenih, neimenovanih, neznanih, bez prava na identitet i bez prava na istinu. Ostali su grobovi nepoznatih imena na čija mjesta nije moguće napisati ni datum smrti. Tako su ova groblja tek napola mrtva. I pitam se: Bože, koliko tajni krije Bregava, njezina korita, jame i škrape; koliko imena i patnje kriju Vidovo polje, Bleiburško polje, Krbavsko polje i mnoga druga polja, a bojim se da ih je previše. I danas je tako.
-O, taj mučni Križni put Hrvata! O, Bože, koliko je patnje na tim putovima! Koliko koraka od Slovenije do Hercegovine na tom putu jada, poniženja i udaranja! Kao uz onu cestu, tako se i uz naše današnje ceste i putove, stadione i dječja igrališta, stambene zgrade i kulturne ustanove nalaze masovne grobnice ubijene vojske, civila i nevinih ljudi. Ljudi današnjice bezbrižno pokraj njih prolaze – vapio je Grbeš.
-Pitam se zašto se još uvijek bojimo. Zašto je i danas teško čuti da je partizanski pokret završio u zločinu, a njega se još uvijek slavi? Zašto je tako? U 21. stoljeću, kada hodamo po drugim svemirskim tijelima, zašto je teško čuti da su upravo ti takozvani osloboditelji pobili više ljudi nego bilo tko drugi? Zašto se skrivaju pod imenom antifašizma? Zašto sudbina ovih u jamama i škrapama nije bila ista kao sudbina onih u zemljama zapadno odavde? Nije mogla biti, jer je nakon ’45. njima došla sloboda, a nama komunizam, progoni i osude, laži i krivotvorine, mučni zatvori – Zenica, Foča, Tuzla, Sarajevo, Goli otok, Sveti Grgur, Gradiška, Lepoglava, Zagreb, Požega… Trebalo bi mi mnogo vremena da sve nabrojim. Stoga ne čudi što se čestitim ljudima ovih prostora gadi ime fašizam koji je postao antihumanizam. Pa se pitam: zašto ponovno moramo slušati Po šumama i gorama, zločinačke pjesme, kada su mnoge šume, brežuljci i uzvisine upravo bili mjesta najvećih zločina? – pitao se Grbeš.
Organizatori ističu kako Radimlja već desetljećima predstavlja mjesto molitve i sjećanja na tisuće nevino stradalih u poraću Drugoga svjetskog rata te naglašavaju važnost očuvanja kulture sjećanja, istine i dostojanstva žrtava. Ujedno podsjećaju kako i druga mjesta stradanja na području Hercegovine, među kojima su korito rijeke Bregave, Bišina kod Nevesinja, Trebinjska šuma i brojne jame u okolici Stoca, svjedoče o teškim zločinima i potrebi trajnoga pamćenja kako se slična stradanja nikada ne bi ponovila.
IKA/M.K.
PRINT