OTOČAC – Nije se borba 4. i 5. kolovoza 1995. za oslobađanje domovine od srbijanskih dušmana vodila samo na terenu, vodila se i te kako na polju obavještavanja i propagande. Dobro je bilo poznato koliko je jaka srbijanska propaganda, naravno jednostrana i lažljiva. Trebalo je tome doskočiti i matirati lažne „informacije“. Tu je veliku ulogu odigrala Hrvatska radiotelevizija, ali i Ministarstvo obrane imalo je pune ruke posla.
Glavna osoba, glas i autoritet toga medijskog i psihološkog rata bio je general-bojnik Ivan Tolj, a on je u to vrijeme bio službeni glasnogovornik MORH-a i zapovjednik Informativnog stožera. Njegovi svakodnevni brifinzi za domaće i strane novinare postali su ogledni primjerom upravljanja kriznim komuniciranjem u ratnim uvjetima.
Informativni stožer pod Toljevim vodstvom postavio je jasna pravila igre od prvoga dana Oluje. Inzistirao je na objavi isključivo provjerenih, točnih i službenih vojnih podataka, čime je u potpunosti neutraliziran manevarski prostor za dezinformacije i paniku. U trenutcima kada je dušmanin, odnosno beogradska televizija pokušavala lansirati lažne vijesti o navodnim masovnim stradavanjima civila ili uspješnim protuudarima, Tolj je pred kamere izlazio s egzaktnim vojnim mapama i podatcima. Informiranje je bilo svedeno na vojnu preciznost, a tim je dušmanski informacijski sustav bio paraliziran.
Vrhunac Toljeva angažmana zbio se 5. kolovoza 1995., kada je na konferenciji za novinare patetično uzviknuo: - Ovo su dani za povijest, ne samo za Hrvatsku, nego i za Europu i svijet. Njegova službena potvrda da su snage Hrvatske vojske ušle u Knin i razvile hrvatski barjak na kninskoj tvrđavi ostala je urezana u kolektivno pamćenje. Iako je operacija na mnogim pravcima još trajala, način na koji je Tolj plasirao tu vijest označio je simbolički i psihološki kraj rata. Ta je objava definitivno slomila preostali moral pobunjeničkih postrojbi i pokrenula njihov konačni kolaps.
Svjetske agencije poput CNN-a, Reutersa i BBC-ja operaciju su pratile s velikim oprezom i skepsom, a Tolj je morao obraniti legitimnost Oluje. Naglašavao je da je riječ o oslobodilačkoj akciji na međunarodno priznatim granicama Hrvatske, usmjerenoj isključivo protiv vojnih ciljeva. Kada su se pojavila pitanja o stradavanju pripadnika mirovnih snaga UN-a ili odlasku srpskoga stanovništva, Tolj je reagirao odmjereno, ali bez defenzivnih tonova. Jasno je komunicirao proglase predsjednika Tuđmana o jamčenju građanskih prava svima koji ostanu, prebacujući odgovornost za evakuaciju na vodstvo u Kninu.
Kao pjesnik i književnik, njegov nastup nije bio agresivan, odlikovali su ga smirenost, duboki glas i duge, dramatične pauze koje su rečenicama davale težinu povijesnoga dokumenta. Valja se sjetiti ovog čovjeka, svakako da da.
M.K.
PRINT